Mediteran spada među mora s najvećim pomorskim prometom na svijetu. Iako pokriva samo 0,7 % ukupne površine svjetskog mora preko njega se odvija oko 30% cjelokupnog međunarodnog pomorskog prometa. Onečišćenje mora uljem, opasnim i štetnim tvarima može se dogoditi u bilo kojem vremenu i mjestu, osobito uzduž glavnih pomorskih pravaca, te na ukrcajnim i iskrcajnim terminalima gdje je vjerojatnost onečišćenja okoliša najveća. U prosjeku, na Mediteranu se godišnje dogodi 60 nesreća, a od čega 15 nesreća prouzrokuju brodovi koji prevoze naftu ili kemikalije. U tom kontekstu, Jadransko more nije iznimka, pogotovo jer predstavlja usko i plitko more u kojem se naftni promet odvija od juga prema tranzitnim lukama uglavnom smještenima u sjevernom dijelu Jadrana. Prema statističkim podacima, tankeri godišnje u Jadran uplove blizu 5.000 puta godišnje, od čega 3.500 puta u luku Trst, gdje se iskrca više od polovice ukupnog naftnog tereta koji se prijevozi kroz Jadran. Brojne studije pokazuju da je izloženost Jadrana incidentima koje uzrokuje trgovačka mornarica veća nego u područjima s velikim pomorskim prometom. Tijekom proteklih 15 godina zabilježeno je ukupno 174 nesreća u Jadranu, od kojih niti jedna nije bila katastrofalnih razmjera. Ipak neke od pomorskih nesreća su prouzročile negativne posljedice pa su poslužile kao upozorenje da je nužna zajednička suradnja odgovarajućih službi na svim razinama da bi odgovor bio brz i učinkovit. Jedna od tih nesreća dogodila u 2008. godine kad je izbio požar na turskom brodu UND ADRIYATIK. Nesreća je završila bez težih posljedica za okoliš, ali se to dogodilo više zbog niza sretnih okolnosti nego uspješnog odgovara intervencijskih timova. Nedovoljna spremnost regija i županija na Jadranu je bila vidljiva, ne samo u nedovoljnoj opremi i slabo obučenom osoblju, već i u nedovoljno brzom reagiranju na mjestu nesreće, a što se može pripisati lošoj koordinaciji između nadležnih tijela uključenih u provedbi intervencijskih planova na Jadranu. Razlog ovoga je činjenica da postupci za djelovanje u nepredviđenim okolnostima nisu usklađeni na nacionalnoj i regionalnoj razini. Osnovni problemi u djelovanju u prekograničnom području leže u činjenicama da opći i posebni propisi nisu usklađeni i da ekipe za nepredviđene okolnosti na moru nisu odgovarajuće osposobljene niti spremne. Nadalje, samo 4 od 6 jadranskih zemalja su usvojile nacionalne planove za djelovanje u nepredviđenim okolnostima u slučaju iznenadnog onečišćenja mora uljem, opasnim i štetnim tvarima, dok regionalni planovi praktički ne postoje. Konačno, obrazovanje i osposobljavanje djelatnika uključenih u nacionalne ili regionalne mehanizme odgovoran je zahtjevan temelj svakog dobrog i učinkovitog planiranja djelovanja u kriznim situacijama u moru.