3. NEUOBIČAJENE POJAVE KOJE UGROŽAVAJU ZDRAVLJE LJUDI, TURIZAM, POMORSTVO I RIBOLOV

 

Koordinator: dr Danilo Degobbis

 

Povremeno i, za sada nepredvidivo, u cijelom ili u pojedinim područjima Jadrana nastupaju pojave koje ugrožavaju zdravlje ljudi, turizam, pomorstvo i ribolov (npr. toksične mikroalge, štetne cvatnje fitoplanktona, “cvjetanje mora”, nestanak kisika pri dnu, najezda meduza i drugih planktonskih želatinoznih organizama, prekomjerno razmožavanje stranih vrsta, vrlo visoke vode i poplavljivanje priobalja). Iako su uzroci prirodni, antropogeni utjecaj (prvenstveno prekomjerna eutrofikacija, “efekt staklenika”) moñe znatno intenzivirati i produñiti trajanje ovih pojava.

 

Stoga je neophodno utvrditi područja i kritična razdoblja neuobičajenih pojava, te njihove uzroke, razvoj i posljedice, u cilju pravovremenog obaviješćivanja nadležnih tijela, radi poduzimanja mogućih mjera zaštite okoliša i zdravlja ljudi, te gospodarstvenih djelatnosti (prvenstveno turizam, ribarstvo i marikultura).


3.1. Prirodne pojave neuobičajenog intenziteta
3.2. Štetne cvatnje i toksične vrste fitoplanktona
3.3. Unos i prekomjerno razmnožavanje egzotičnih vrsta
3.4. Izuzetne visine mora i poplavljivanje jadranskog priobalja

 

3.1. PRIRODNE POJAVE NEUOBIČAJENOG INTENZITETA

 

Koordinator: dr Danilo Degobbis

 

 

Cilj

 

Kratkoročni - pravovremeno otkrivanje neuobičajenih pojava, te praćenje njihovog razvoja i utjecaja na priobalno podru…je.

 

Dugoro…ni - razvitak i primjena sustava ranog predskazivanja pojava neuobičajenog intenziteta.

 

Oceanografske prilike i sadržaj otopljenog kisika u 2001. godini

 

Oceanografske i biološke prilike u sjevernom Jadranu prvenstveno ovise o prevladavajućem utjecaju eutrofnih i izrazito oligotrofnih voda. Eutrofne vode stvaraju se miješanjem s donosima rijekom Po, jednom od najvećih na području Sredozemlja, te se u proljeće i ljeti često šire do istarske obale. Oligotrofne su vode podrijetlom iz južnijih dijelova Jadrana. Na ekosustav tih dijelova također značajno utječu promjene u brzini i mehanizmu izmjene vode s Jonskim morem kroz Otrantska vrata.

 

Sjeverni Jadran

 

Zimi 2001. nije došlo do stvaranja sjeverno-jadranske guste vode (anomalija gustoće >29.5), kako je međutim bilo opaženo u 2000. godini. Naprotiv, protok rijeke Po bio je viši od prosjeka u ovoj sezoni, te je utjecaj slatkih voda bio značajan u zapadnim dijelovima sjevernog Jadrana, dok u je istočnim voda prodirala iz južnijih dijelova Jadrana, koja je imala malo, ali značajno viši salinitet od prosjeka. U ožujku je, međutim, došlo do značajnog transverzalnog prijenosa zaslađene vode prema istoku u površinskom sloju, čiji je salinitet bio znatno niži od dugogodišnjeg prosjeka ne samo u zapadnom području (primjer postaje SJ108, 13 Nm od delte rijeke Po; Slika 3.1.1), nego i u istočnom (primjer postaje SJ107, 13 Nm od Rovinja; Slika 3.1.2), ali ne na obalno područje zapadne Istre. U zaslađenoj je vodi koncentracija nitrata bila znatno viša od prosjeka, te je u istočnom dijelu uočeno malo, ali značajno povišenje sadražaja klorofila a. Nije bilo neuobičajenih vrijednosti za druge hranjive soli, prvenstveno amonij i ortofosfat. Ove se soli prve troše prilikom fitoplanktonskog rasta.

 

Prodiranje zaslađenih voda već krajem zime ukazuje na preuranjeno stvaranje vrtložnog strujanja u sjevernom Jadranu, koje je inače tipično za kraj proljeća i ljeto. Takvo je prodiranje bilo uočeno i 1989., 1991., 1997. i 2000. godine kada je krajem proljeća, odnosno ljeti došlo do pojave “cvjetanja mora” (hipertrofno stvaranje sluzavih makroagregata).

 

U svibnju je protok rijeke Po ponovno bio povišen, ali u prosječnim granicama. Međutim, utjecaj slatke vode na salinitet i nitrat istočnog dijela sjevernog Jadrana (Slika 3.1.2) bio je vrlo značajan, što ukazuje na znatni transport zaslađene vode prema istoku, koje su međutim izgubile eutrofikacijski potencijal (koncentracije drugih hranjivih soli i klorofila a bile su prosječne; Slike 3.1.1. i 3.1.2).

 

Ljeti je dotok slatke vode bio uglavnom prosječan, uz mala povišenja protoka krajem srpnja. Relativno mala količina izlivene slatke vode ostala je očigledno najvećim dijelom zadržana u dobro razvijenom ciklonskom vrtlogu, budući da je površinski salinitet istočnog dijela sjevernog Jadrana bio niži od prosjeka u srpnju, ali i u kolovozu, kada je protok rijeke Po bio minimalan. Štoviše, u kolovozu su izmjerene iznadprosječne vrijednosti klorofila a i ortofosfata, ali ne nitrata. To ukazuje na prevladavanje procesa regeneracije, čiji su proizvodi prventveno ortofosfat i amonij, koji su u uvjetima poluzatvorenog kruženja izazvali rast fitoplanktona.

 

Krajem ljeta i u jesen protok rijeke Po bio je uglavnom ispod prosjeka, kao uostalom i vrijednosti relevantnih parametara na površini zapadnog područja (Slika 3.1.1). Na istočnom, međutim, krajem jeseni opažen je cvat fitoplanktona uz povišene koncentracije ortofosfata, ali ne nitrata. Očito je da je u ovom razdoblju izmjena vode između sjevernog i srednjeg Jadrana bila manja od uobičajene, dok je raslojavanje vodenog stupca bilo značajno. U tim je uvjetima došlo do znatne potrošnje kisika u pridnenom sloju. Već je krajem kolovoza udio zasićenja kisikom (45-50 %) u pridnenom sloju središnjeg dijela područja sjevernog Jadrana bio za 10-20 % niži od višegodišnjeg prosjeka za taj mjesec (Slika 3.1.3). Područje hipoksije postupno se širilo tijekom rujna i listopada, a razina kisika smanjivala do minimuma od 25 % 07. studenog 2001. (Slika 3.1.3). Debljina sloja zahvaćenog izraženom hipoksijom iznosila je oko 10 metara. Nakon tog datuma nastupio je niz nevremena, tako da je vodeni stupac pravovremeno promiješan uz nadoknade kisika u pridnenom sloju.

 

U slučaju da je dotok vode rijeke Po bio veći, uz veću proizvodnju organske tvari u moru, za čiju je razgradnju potreban kisik, vrlo bi vjerojatno došlo do katastrofalne anoksije uz masovan pomor bentoskih organizama i riba na tisuće kvadratnih kilometara, slično kao 1989. godine. Pregled dna roniocima i analize meiofaune ukazuju da nije došlo do značajnih poremećaja u životnim zajednicama dna na širem području. Naime ove su zajednice donekle ekološki već prilagođene velikim promjenama sadržaja kisika u vodi.

 

Srednji i južni Jadran

 

Na području srednjeg Jadrana 2001. godina bila je obilježena visokom primarnom proizvodnjom, niskom biomasom  fitoplanktona (klorofil a), niskim brojem heterotrofnih bakterija i heterotrofnih nanoflagelata, niskom bakterijskom proizvodnjom, te visokim sadržajem kisika u čitavom eufotskom sloju, visokim salinitetom u intermedijarnom sloju i dobrom prozirnošću vodenog stupca.

 

Analizirajući višegodišnje rezultate primarne proizvodnje, može se uočiti da je primarna proizvodnja u 2001. bila najviša u posljednjih pet godina, dok je istodobno visina biomase fitoplanktona (klorofil a) bila najniža tijekom proteklog petogodišnjeg razdoblja. Gotovo tijekom čitave godine u fitoplanktonskoj su zajednici prevladavali pikoplanktonski organizmi (< 3μm) i nešto manjim dijelom nanoplanktonski organizmi (< 10 μm), dok je mikroplanktonska veličinska kategorija fitoplanktona (>10μm) bila veoma slabo zastupljena. Nešto veća zastupljenost mikroplanktona zabilježena je samo u jesenskom razdoblju, kada su u zajednici prevladavale vrste Pseudo nitzschia complex i Skeletonema costatum, a u isto vrijeme s porastom udjela mikroplanktonske kategorije fitoplanktona, zabilježen je i mali porast biomase.

 

U zimskom je razdoblju vodeni stupac značajno bogatiji anorganskim dušikom nego u proljetnom, kada zbog porasta primarne proizvodnje u čitavom eufotskom sloju dolazi do pada količine hranjivih soli i to poglavito dušikovih. Porast koncentracije dušikovih soli zapaža se tek u kolovozu, u isto vrijeme kada dolazi do pada primarne proizvodnje.

 

Povišene vrijednosti saliniteta, sastav fitoplanktonske zajednice i visoka primarna proizvodnja upućuju na zaključak da je u zimsko-proljetnom razdoblju došlo do pojačanog prodora južnojadranske i/ili sredozemne vode u područje srednjeg Jadrana. Pretpostavka je da se uzrok pojačanom utoku južnojadranske vode u Jadran može naći u pozitivnom mediteranskom oscilacijskom indeksu (MOI; Grbec i sur., 2002).

 

Sredinom jeseni zabilježena je neuobičajena vertikalna raspodjela kisika u vodenom stupcu. Naime, na nekim postajama šibenskog profila (CJ 002, CJ 003, CJ 004) uočeno je značajno postupno sniženje sadržaja kisika kroz eufotski sloj, a minimum je bio na dubini od oko 100 m (60 %; Slika 3.1.4). Ispod te dubine u vodenom je stupcu zabilježen ponovni porast sadržaja kisika s maksimumom na dubini od oko 150 m, nakon čega su se vrijednosti opet smanjivale sve do dna. Slična je raspodjela zamijećena i na jednoj postaji splitskog profila smještenoj na granici talijanskih teritorijalnih voda, dok je na svim ostalim postajama na tom profilu vertikalna raspodjela kisika bila uobičajena. Uz minimum kisika uočeno je i nagomilavanje hranjivih soli.

 

Na profilima Cesenatico - rt Premantura i Senigallia – ootok Susak također je primijećena pojava minimuma kisika (podaci iz Projekta MAT). Trenutno je teško zaključiti da li je taj minimum nastao utjecajem hipoksičnih pridenih voda, koje su se iz sjevernog Jadrana širile prema jugu, ili lokalno uz slični mehanizam vezan za smanjenje vertikalne i horizontalne dinamike vodenih masa.

 

Promjene u sastavu planktona

 

Sjeverni Jadran

 

U zimskim cvatovima u srednjem i zapadnom dijelu sjevernog Jadrana, osim dijatomeje Skeletonema costatum kao što je tipično za ovu sezonu, glavnu je ulogu 2001. godine imala i diatomeja Nitzschia seriata. Ova je vrsta dominirala cvatove sedamdesetih godina, ali je već početkom osamdesetih bila zamijenjena u toj ulozi vrstom Nitzschia delicatissima complex. Štoviše, ova vrsta nalazi se od tada praktički tijekom cijele godine i u svim područjima sjevernog Jadrana, neovisno o njihovom stupnju eutrofikacije.

 

U travnju i svibnju 2001. zabilježen je i intenzivni površinski cvat dinoflagelata Noctiluca scintillans u cijelom sjevernom Jadranu, uključujući priobalne vode, uz stvaranje crvenkastih sluzavih slojeva neugodnog izgleda (detalji u poglavlju 3.2.). Za vrijeme tog cvata je broj jedinki cilijata bio izuzetno mali., dok su nađene velike abundance populacije kopepoda Acartia clausi na postajama u zapadnon području. Krajem svibnja nađen je veliki broj jedinki juvenilnih i adultnih apendikularija (Oikopleura dioica), što se može povezati s povećanom produkcijom pikoplanktona. Visoke vrijednosti vrste Noctiluca scintillans nestale su već za 15 dana, a sve do rujna, zamijenjene su velikim brojem kladocere Penilia avirostris, s osobito velikim gustoćama tijekom srpnja.

 

U jesen su vrijednosti kalanoidnih kopepoda i svih njihovih razvojnih stadija bile znatno manje. Međutim, u površinskim slojevima u zapadnom području u listopadu zabilježene su izuzetno visoke vrijednosti tipično obalne zimske vrste tintinina Codonellopsis schabii, te adultnih jedinki poicilostomatoida roda Oncaea, također karakterističnih za zimsko razdoblje. Zimi je zabilježena veća produkcija cilijata, te kalanoidnih kopepoda od uobičajene za zimsko razdoblje.

 

Srednji i južni Jadran

 

Tijekom 2001. godine nisu opažene značajne promjene u sastavu mikrofitoplanktonske zajednice srednjeg i južnog Jadrana. U nekim priobalnim područjima opažen je cvat dinoflagelata Noctiluca scintillans (detaljnije u poglavlju 3.2.).

 

Kvalitativno-kvantitativna struktura epiplanktonskih protozoa i mikrometazoa je bila uglavnom uobičajena, s tipičnim sezonskim promjenama, ali uz značajne iznimke. Abundancija populacije bila je manja na postajama bližim obali, s izrazito niskim vrijednostima na postajama CJ002 i CJ004. Uz značajno smanjenje gustoće populacije svih skupina u kasno ljeto zabilježeno je zamjetno povećanje vrijednosti na postajama gdje su ranije vrijednosti bile iznimno niske. Utvrđena je i povećana vrijednost vrste Dictyocysta mitra, ali ne na vrijednosti iz ljetnog razdoblja 1998. godine. Ponovno je tijekom jeseni utvrđeno značajno povećanje gustoće mikrometazoa od obale prema dubokoj postaji južno-jadranskog profila, te svih skupina na središnjoj postaji Palagruškog praga. Također, na površini dubokomorske postaje prvi je puta zabilježena visoka koncentracija juvenilnih radiolarija.

 

U otvorenim vodama srednjeg i južnog Jadrana utvrđene su niske vrijednosti kalanoidnih kopepoda, što možemo dovesti u vezu s intezivnom ishranom karnivornih makrozooplanktonata, prvenstveno hetognata Sagitta inflata. Često su nalažene rijeđe vrste makrozooplanktonskih skupina od kojih izdvajamo hidromeduzu Niobia dendrotentaculata. Ova vrsta rijetko se navodi za Sredozemno more, a predstavlja prve nalaze za Jadran (dr A. Benović, osobno priopćenje).

 

Organska tvari i nagomilavanje sluzavih tvari (“cvjetanje mora”)

 

Izraženo vrtložno strujanje, uz preuranjeno prevladavnje transverzalnog transporta zaslađene vode prema istoku, kao i prisustvo brojnih sluzavih agregata (pahuljice, niti, trake, paučinasti oblici) u većem dijelu sjevernog Jadrana u svibnju i tijekom lipnja 2001. godine ukazalo je na mogućnost pojave “cvjetanja mora”.

 

Na piknoklini gdje je primijećena najveća koncentracija materijala 26. lipnja, na oko 20 Nm od Rovinja, sluzava je tvar već naginjala stvaranju “lažnog dna”. Nakupine, uglavnom niti, pahuljice i vijencoliki oblici do oko metra duljine, bile su prisutne i u istočnom dijelu bazena, osobito u području na 12 Nm od Rovinja, ali raspršene u gotovo cijelom vodenom stupcu. Nasuprot, u istarskom obalnom području, u vodi modre boje, prisustvo nakupina bilo je u pahuljastom obliku u koncentracijama koje bi se mogle smatrati uobičajenim. Ni u obalnom području nasuprot rijeci Po nije zabilježeno značajnije prisustvo nakupina, ali su zelenkasta boja mora i prve analize ukazivale na značajno prisustvo sluzastih čestica.

 

Područje nakupljanja ugrubo se podudaralo s jezgrom toplije vode, potvrđeno i satelitskim snimkama s NAVOCEANO. Ta je jezgra bila vidljivo vezana za vrtlog koji se razvio u srednje-zapadnom dijelu bazena. Povišene koncentracije i veličine sluzavih tvari zamijećene su u zapadnoj tvorevini vrtloga, dok je u istočnoj, zbog povećanog miješanja uzrokovanog ulaskom vode iz srednjeg Jadrana, došlo do trganja/lomljenja i preraspodjele nakupina u mnogo debljem sloju.

 

U središnjem dijelu profila Rovinj – ušće rijeke Po 5. srpnja pojava “cvjetanja mora” bila je razvijena, oblika oblaka (veličine više metara), ali uglavnom svijetle boje (Slika 3.1.5). Kako u zapadnim tako i u istočnim područjima nakupine su bile znatno slabije razvijene ili ih čak nije bilo u obalnom istarskom pojasu, kao i na 5 Nm od Punta della Maestra.

 

Sluzave nakupine zamijećene u prvim tjednima srpnja razgrađene su i/ili uklonjene, vjerojatno nizom atmosferskih pojava s jakim vjetrovima i nevremenima. Naime, koncem srpnja zabilježeno je prisustvo rijetkih pahulja u istočnom dijelu transekta i nešto gušćih u zapadnom, naročito u srednjim slojevima. Osobito guste nađene su na površini i pri dnu u području pod neposrednim utjecajem rijeke Po. Rijetke niti (5-10 cm) nađene su isključivo u srednjim slojevima srednje-istočnog dijela transekta.

 

Zapažanja su sklona potvrditi pretpostavku da se najveći dio sluzaste tvari stvara u području pod utjecajem rijeke Po, te da se nakupljaju u frontalnim oblicima kako okomitim (halokline) tako i vodoravnim (vrtlozi) koji se stvaraju u bazenu. Nakon što su se stvorili oblaci uspijevaju “samoodržavati se”, a vjerojatno i rasti zahvaljujući unutrašnjoj reciklaži organske tvari (primarna proizvodnja hranjivih soli, mikroheterotrofna reciklaža hranjivih soli). Samo snažniji meteorološki uvjeti (dugotrajna bura kao 2000., niz nevremena) mogu prekinuti pojavu prije nego se prirodni ciklus istroši koncem ljeta (ili bar u kolovozu), uglavnom miješanjem vodenog stupca, pojačana izmjena voda sa srednjim Jadranom, smanjenje sunčevog fotosintetskog zračenja koje pogoduje prevladavanju razlaganja nad proizvodnjom organske tvari.

 

Trend zatopljavanja mora

 

Temperatura površinskog sloja mora bila je u većem dijelu godine (osim u jesen) značajno viša od prosječne (primjeri na Slikama 3.1.1. i 3.1.2), što je uostalom bilo često opaženo u zadnjem desetljeću.

 

Daljnjim praćenjem temperature istovremeno s mjerenjem razine mora (vidi 3.4.) pravovremeno će se ustanoviti da li nastupa zagrijavanje i podizanje razine mora uslijed nekog prirodnog klimatskog kolebanja ili zbog “efekta staklenika”, odnosno kombiniranim djelovanjem ova dva čimbenika. Ovaj je podatak vrlo važan, kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere zaštite naselja i gospodarskih aktivnosti u obalnom području.

 

Doprinos rezultata

 

Dosadašnji su rezultati pokazali da:

 

- je krstarenjima u otvorenim i obalnim vodama Jadrana, odnosno u…estalijim promatranjima u Akriti…nim@ podru…jima i razdobljima, bilo moguƒe pravovremeno otkrivanje i praƒenje pojava neuobi…ajenog intenziteta, uz istovremeno javljanje mjerodavnim organima radi poduzimanja moguƒih mjera zaštite;

 

- još uvijek ne postoji svijest korisnika o mogućoj opasnosti od pojave toksičnih algi na području uzgajališta. Na sreću, u proteklom razdoblju nisu opaženi značajniji slučajevi kontaminacije školjkaša, ali ta je mogućnost realna, obzirom da se događaju u drugim dijelovima Jadrana, što je možda vezano i za neke nagle klimatske promjene;

 

- su u toku nagle klimatske promjene, obilježene trendom zatopljavanja Jadrana, koje se mogu dovesti u vezu s mnogobrojnim događajima u ekosustavu. To su bile promjene u sustavu strujanja vodenih masa, kao i u sastavu planktonskih zajednica (uz moguće posljedice za hranidbeni lanac), te širenje nepoželjnih egzotičnih vrsta (npr. Caulerpa taxifolia). Također su izmjereni slučajevi vrlo visokog vodostaja uz poplavljivanje sa štetnim posljedicama, a preliminarna analiza ukazula je na trend povišenja razine mora.

 

- je sakupljen vrijedan skup podataka, koji će zajedno s postojećim nizovima za prijašnja razdoblja poslužiti u razradi metodologije predskazivanja pojava u cilju što ranijeg javljanja neuobi…ajenih pojava (uklju…ujuƒi matemati…ko modeliranje). S tim u vezi već postoji temelj da se u daljnjem radu donekle suzi izbor parametara u korist onih najrelevantnijih, s time da će učestalost njihovog mjerenja trebati biti veća.

Planovi

 

Daljnjim mjerenjima moći će se pratiti promjene u ekosustavu u odnosu na globalne klimatske promjene. Osim toga, produbit će se saznanja o mehanizmima pojedinih neuobičajenih promjena u cilju njihovog predskazivanja, kao i predlaganja djelotvornih, odnosno mogućih mjera zaštite.

 

Skup sakupljenih podataka moći će poslužiti kao temelj za suradnju sa stručnjacima iz drugih jadranskih država, prvenstveno u okviru Koordiniranog jadranskog sustava promatranja (CAOS), kao i u raznim bilateralnim ili međunarodnim zajedničkim projektima.

 

Reference

 

Degobbis, D., Ahel, M., Bakota, A., Caruso, M., Catalano, G., Cantoni, C., Cozzi, S., Ćosović, B., Đakovac, T., Fuks, D., Giani, M.,  Ivančić, I., Korenić, I., Kršinić, F., Lučić, D., Mioković, D., Muhin, N., Njire, J., Precali, R., Rabak, R., Radić, T., Savelli, F., Smodlaka, N., Supić, N., Tepić, N., Vojvodić, V., Zovko, Z., 2000. Prilozi u: Giani, M., Caruso, M, Cavalloni, B., Savelli, F., Precali, R., Russo, N. Programma di monitoraggio e studio sui “Processi di formazione delle Mucillagini nell’Adriatico e Tirreno (MAT)”. III Rapporto. Risultati del I anno di attività, giugno 1999-maggio 2000. Vol. I: Monitoraggio e caratteristiche idrologiche e biologiche dell’Adriatico settentrionale. Rapporti e data report grafico. Istituto Centrale per la Ricerca Scientifica e Tecnologica Applicata al Mare (ICRAM), Chioggia, 325 str.+351 str. slika

Degobbis, D., Ahel, M., Bakota, A., Caruso, M., Catalano, G., Cantoni, C., Cozzi, S., Ćosović, B., Đakovac, T., Fuks, D., Giani, M.,  Ivančić, I., Korenić, I., Kršinić, F., Lučić, D., Mioković, D., Muhin, N., Njire, J., Precali, R., Rabak, R., Radić, T., Savelli, F., Smodlaka, N., Supić, N., Tepić, N., Vojvodić, V., Zovko, Z., 2000. Prilozi u: Giani, M., Caruso, M, Cavalloni, B., Savelli, F., Precali, R., Russo, N. Programma di monitoraggio e studio sui “Processi di formazione delle Mucillagini nell’Adriatico e Tirreno (MAT)”. IV Rapporto. Risultati del I anno di attività, giugno 2000-maggio 2001. Vol. I: Monitoraggio e caratteristiche idrologiche e biologiche dell’Adriatico settentrionale. Rapporti e data report grafico. Istituto Centrale per la Ricerca Scientifica e Tecnologica Applicata al Mare (ICRAM), Chioggia, 378 str.+384 str. slika

Ćosović, B., Vojvodić, V., 2000. Mucilage Events in the Northern Adriatic: Search for Tools for Early Warning. Per. Biol., 102 (Suppl. 1),  72-80.

Degobbis, D., Smodlaka, N., Precali, R. Ivančić, I., 2000. Monitoring experience in the “open” northern Adriatic waters, with special reference to the profile Rovinj-Po Delta. In: Crisciani, F.; Degobbis, D., Malačić, V., Pagnotta, R., Purini, R., eds. Proceedings of the International Workshop on the “Coordinated Adriatic Observing System”, CAOS, Trieste. CNR, Thalassographic Institute, Trieste, pp. 77-78.

Grbec, B., Dulčić, J., Morović, M., 2002. Long-term changes in landings of small pelagic fish in the eastern Adriatic – possible influence of climate oscillations over the Northern Hemisphere. Climate Research, 20, 241-252.

Kovač, S., R. Kraus, S. Gecek, V. Zutić, 1999. Cell suspension as a model system for electrochemical analysis. Croatica Chemica Acta, 73, 279-291.

Kovač, S., N. Ivosević, R. Kraus, V. Zutić, V. Svetličić, 2001. Monitoring of reactive microparticle distribution in the northern Adriatic Sea. Rapp. Comm. int. Mer Medit. (u tisku).

Kraus, R., 2001. Primjena suspenzija jednostanicnih algi u elektrokemijskoj analizi morskih čestica, Magistarski rad Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 75 str.

Malej, A.; Degobbis, D.; Fonda Umani, S. 2000. Problems and issues of the wider northern Adriatic. In: Crisciani, F.; Degobbis, D., Malačić, V., Pagnotta, R., Purini, R., eds. Proceedings of the International Workshop on the “Coordinated Adriatic Observing System”, CAOS, Trieste. CNR, Thalassographic Institute, Trieste, pp. 25-31.

Mišeta, M.A., 1999. Primarna proizvodnja i biomasa fitoplanktona obalnih i otvorenih voda srednjeg Jadrana. Magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 85 str.

Mudnić, V., 1998. Ispitivanje otopljenog organskog ugljika i povrsinski aktivnih tvari u sjevernom Jadranu u razdoblju neuobicajenog cvjetanja mora tijekom 1997. i 1998. godine. Magistarski rad. Sveuciliste u Zagrebu, Zagreb, 54 str.

Radić, T., Fuks D., Mioković D., Najdek M., Degobbis D., 2001. Production of transparent exoplymer particles (TEP) in the northern Adriatic sea during 2000. Rapp. Comm. int. Mer Medit. (u tisku).

Radić, T., 2001. Sezonski ciklus stvaranja prozirnih egzopolimernih čestica (TEP) u sjevernom Jadranu. Magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Rovinj, 90 str.

Smodlaka, N., Degobbis, D., 2000. New approaches in the organization of monitoring activities. The example of the Croatian National Project. In: Crisciani, F.; Degobbis, D., Malačić, V., Pagnotta, R., Purini, R., eds. Proceedings of the International Workshop on the “Coordinated Adriatic Observing System”, CAOS, Trieste. CNR, Thalassographic Institute, Trieste, pp. 85-86.

Supić, N., Orlić, M., Degobbis, D. Istrian Coastal Countercurrent in the year 2000. Rapp. Comm. int. Mer Medit. (u tisku).

Šestanović, S., 2000. Uloga prostorne i vremenske skale u regulaciji odnosa između bakterija i heterotrofnih nanoflagelata u srednjem Jadranu. Magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 122 str.

Šolić, M., Krstulović, N., Šestanović, S., 2001. The roles of predation, substrate supply and temperature in controlling bacterial abundance: interaction between spatial and seasonal scale. Acta Adriatica. (u tisku).

Terzić, S., Tepić, N., Ahel, M., 2000. Distribution of dissolved and particulate carbohydrates in the northern Adriatic during summer stratification. Poster, ASLO 2000 Aquatic Sciences Meeting, Copenhagen.

Terzić, S., Tepić, N., Jeličić, I., Ahel, M., 1999. Raspodjela ugljikohidrata u sjevernom Jadranu tijekom razdoblja ljetne stratifikacije, Zbornik radova 2. hrvatske konferencije o vodama, Dubrovnik, 283-290.

Zore-Armanda, M., Grbec, B., Morović, M., 1999. Oceanographic properties -a point of view. Acta Adriat., 40, 39-54.

Slika 3.1.1.         Vrijednosti temperature (t), saliniteta (s), udjela zasićenja otopljenog kisika (f) i koncentracije (c) klorofila a (Chla), nitrata (NO3) i ortofosfata (PO4) u površinskom sloju postaje SJ108 za razdoblje od 1999-2001. u usporedbi s povjesnim podacima i  srednjim godišnjim modelom (1966-2000).

 

 

 

 Slika 3.1.2.        Vrijednosti temperature (t), saliniteta (s), udjela zasićenja otopljenog kisika (f) i koncentracije (c) klorofila a (Chla), nitrata (NO3) i ortofosfata (PO4) u površinskom sloju postaje SJ107 za razdoblje od 1999-2001. u usporedbi s povjesnim podacima i  srednjim godišnjim modelom (1966-2000).

 

 

 

Slika 3.1.3. Raspored pridnenog udjela zasićenja kisikom u sjevernom Jadranu u razdoblju kolovoz-studeni 2001.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  Slika 3.1.4. Vertikalni raspored udjela zasićenja kisikom na pojedinim postajama šibenskog profila

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 3.1.5.  Sluzave nakupine u središnjem dijelu sjevernog Jadrana početkom srpnja 2001

 

 

3.2. ŠTETNE CVATNJE I TOKSIČNE VRSTE FITOPLANKTONA

 

Koordinator: dr Ivona Marasović

 

Cilj

 

Kratkoročni - pravovremeno otkrivanje mogućeg štetnog djelovanja fitoplanktona.

Dugoročni – razvitak i primjena sustava predskazivanja pojava štetne cvatnje, odnosno prekomjernog razmnožavanja toksičnih vrsta fitoplanktona.

 

Postignuti rezultati

 

Tijekom istraživanog razdoblja u sjevernom i u obalnom podurčju srednjeg Jadrana zabilježeno je nekoliko slučajeva fitoplanktonskih cvatnji, prouzročenih štetnim vrstama fitoplanktona, iako su zahvaljujući razmjerno kratkom trajanju takvih pojava, odnosno promjeni vremenskih prilika, izbjegnute nepoželjne posljedice, koje su mogle uslijediti da su takve pojave duže potrajale. U južnom Jadranu, odnosno u dubrovačkom obalnom području nisu zabilježene nepoželjne cvatnje.

Posebno je važno naglasiti da su u nekoliko navrata opažene vrste fitoplanktona u sjevernom Jadranu koje barem potencijalno mogu zagaditi školjkaše toksičnim metabolitima.

Pojava toksičnih i potencijalno toksičnih vrsta fitoplanktona u Limskom kanalu i istočnim vodama Sjevernog Jadrana

U veljači zabilježena je pojava dijatomeje Pseudo-nitzschia sp., koja bi mogla biti toksična, u razmjerno visokim koncentracijama u istočnom dijelu sjevernog Jadrana nasuprot Rovinja. Znatno su niže bile vrijednosti za ovu vrstu na području ispred Umaga, u Kvarneru i u Riječkom zaljevu. Nije primijećena povećana količina krupnijih dinoflagelata. Toksični dinoflagelati bili su zastupljeni u zanemarivoj količini.

Krajem svibnja i početkom lipnja u Limskom je kanalu i obalnim vodama sjevernog Jadrana zamijećena intenzivna fitoplanktonska cvatnja u kojoj je sudjelovalo nekoliko toksičnih i sumnjivo toksičnih vrsta dinoflagelata (Dinophysis fortii, D. caudata, D. acuminata-ili D. sacculus?; Slike 3.2.1. i 3.2.2). Budući da je broj stanica bio razmjerno visok (>1000 dm-3) upozoreno je da bi na tom području ubrzo mogla uslijediti i pojava toksičnosti školjaka. Do pojave DSP toksičnosti školjaka došlo je već krajem lipnja, iako je u to vrijeme broj toksičnih i sumnjivo toksičnih dinoflagelata bio u opadanju. Potrebno je napomenuti da se toksičnost školjkaša u pravilu javlja nakon razdoblja toksične cvatnje, odnosno tek nakon što školjkaši akumuliraju veće količine toksina. Intenzitet cvatnje je oslabio početkom srpnja, a do kraja srpnja postupno je opala i toksičnost školjkaša.

U zaslađenom površinskom sloju Limskog kanala zabilježeno je u kolovozu cvjetanje mikrofitoplanktona (do oko 0.5ˇ106 dm-3), kojim su izrazito dominirale brojne dijatomeje, uključujući sumnjivo toksičnu vrstu Pseudo-nitzschia.

 

 

Slika 3.2.1. Dinoflagelati Dinophysis caudata i Dinophysis fortii iz Limskog kanala ljeti 2001.

 

 

 

 

Slika 3.2.2. Dinophysis sacculus ili Dinophysis acuminata? Iz Limskog kanala ljeti 2001.

 

Neuobičajena cvatnja dinoflagelata Noctiluca scintillans u sjevernom Jadranu, Novigradskom moru i Šibenskom zaljevu.

 

Tijekom travnja i svibnja 2001. godine u otvorenim i obalnim vodama sjevernog Jadrana, te u Novigradskom moru i Šibenskom zaljevu uočena je intenzivna cvatnja vrste dinoflagelata Noctiluca scintillans, koja je trajala do dva mjeseca. Cvatnja se odvijala prvenstveno u površinskom sloju sniženog saliniteta. Vjetar i struje su nabacale sluzavog crvenkastog materialja duž obale zapadne Istre i Emilie-Romagne, a manje u sjevernijim područjima.

U uzorku tog materijala, uzetom 02. svibnja u vodama Rovinja, bilo je oko 90 % cijelih stanica veličine 0.6-1 mm, uz vidljivi flagel. Međutim, već 10. svibnja u uzorcima iz otvorenih voda sjevernog Jadrana veći dio stanica je bio razbijen, uz oslobađanje značajnih količina sluzavog materijala. Tada su organizmi i sluzavi materijal bili raspoređeni u mnogobrojnim frontovima, dugim kilometrima, tipične crvenkaste boje. U uzorcima je sadržaj amonijaka bio iznimno visok, vjerojatno jer se u toj cvatnji N. scintillans ponašao prventveno heterotrofno. Koncentracija amonijaka je bila viša od granice toksičnosti za morske organizme. Ekološka šteta (npr. ugibanje planktonskih organizama, te jaja i larvi riba) je međutim bila moguća jedino u vrlo tankom površinskom sloju.

 

 

Slika 3.2.3. Dinoflagelat Noctiluca scintillans iz sjevernog Jadranu u svibnju 2001. godine.

 

U Novigradskom moru i Šibenskom zaljevu nije međutim zamijećena obojena voda, jer je sadržaj vrste N. scintillans bio niži nego u sjevernom Jadranu.

 

ŤRed tideť cvatnja vrsta Chrysochromulina sp. i Mesodinium rubrum u Kaštelanskom zaljevu

 

Početkom lipnja 2001. godine u Kaštelanskom je zaljevu došlo do pojave Ťred tideť cvatnje, koja je bila prouzročena jednom, za ovo područje, potpuno novom vrstom organizma. Naime, tada je u zaljevu prvi put zabilježena vrsta Chrysochromulina sp., što se može smatrati i općenito prvom zabilješkom za područje srednjeg i južnog Jadrana. Moguće je da je ova vrsta i ranije obitavala u jadranskim vodama, ali zbog razmjerno male veličine i promjenljivog metaboličnog oblika nije ranije uočena. Inače, iako je ovaj organizam poznat u Sredozemlju, njegove su cvatnje intenzivne u sjevernim morima (posebno Baltik i Norveško more).

Potrebno je napomenuti da je vrsta Chrysochromulina sp. sumnjivo toksična za mnoge riblje organizme, kao i za neke beskralježnake, što je i laboratorijski dokazano, ali je također poznato da cvatnja ove vrste izaziva velike ekonomske štete u uzgajalištima. Upitno je da li je to zbog ihtiotoksičnosti ili zbog mehaničkog začepljenja škrga.

 

 

 

Slika 3.2.4. Cvatnja mikroflagelata Chrysochromulina sp. u Kaštelanskom zaljevu u svibnju 2001. godine.

 

 

Uz navedenu vrstu, čiji je broj stanica iznosio oko 3ˇ107 dm-3, u cvatnji je sudjelovao i autotrofni cilijat Mesodinium rubrum, čije su cvatnje i ranije zabilježene na području Kaštelanskog zaljeva. Ovogodišnja Ťred tideť cvatnja uslijedila je nakon dužeg razdoblja neočekivano toplog i mirnog vremena u svibnju, ali je srećom prekinuta promjenom meteoroloških prilika početkom lipnja.

 

Doprinos dobivenih rezultata u postizanju zadanih ciljeva

 

Dobiveni rezultati su korisni za karakterizaciju pojedinih područja, koja je bitna pri donošenju strateških odluka o prioritetnim smjerovima gospodarskog razvoja.

Osim toga dosadašnji rezultati su iskorišteni u trenutnim aktivnostima zaštite zdravlja potrošača školjkaša i kupača, uključujući turiste, te djelomično u marikulturi i ribarstvu, zbog neorganiziranosti ovih aktivnosti. Preporuča se stoga s posebnom pozornošću pratiti stanje na uzgajalištima školjkaša u sjevernom Jadranu, kao i na područjima na kojima se obavlja sakupljanje tzv. Ťdivljihť školjkaša. U 2001. godini oba su područja bila zahvaćena toksičnom cvatnjom, a ista je cvatnja zabilježena i na području za pročišćavanje školjkaša. To nalaže potrebu i značaj stalne kontrole morske vode, koja može upozoriti na pojavu toksičnosti školjkaša znatno ranije nego Ťbioassayť i kemijske analize.

 

Planovi za daljnji rad na temi

 

Planira se nastavak uzorkovanja na istim područjima u cilju njihovog praćenja i kontrole, kao i za sakupljanje podataka potrebnih da se pokušaju razumijeti uzroci (prirodni, antropogeni) nepoželjnih cvatnji.

Osim toga dosadašnjim radom na problemu toksičnog fitoplanktona došlo se do nekih potpuno novih spoznaja, odnosno otkrivene su neke nove vrste toksičnih spojeva, koje su u okviru Sredozemlja karakteristične samo za Jadran. U daljnjem radu na ovoj problematici predviđa se redovito obavljati HPLC analize toksičnih spojeva, a posebno zanimljivi uzorci će se analizirati metodom masene spektrometrije, što bi trebalo pridonijeti znatno boljem poznavanju svojstava pojedinih fikotoksina.

 

Reference

Bašić, D., 1999. Vertikalna raspodjela biomase klorofila a kod uzgoja školjkaša. Diplomski rad. Studij Morsko ribarstvo, Split, 40 str. Voditelj: Marasović, I.

Marasović, I., Ninčević, Ž., Pavela-Vrančić, M., Orhanović, S., 1998. A survey of shellfish toxicity in the Central Adriatic Sea. J. Mar. Biol. Ass. UK, 78, 745-754.

Marinović, S., 1998. Biotoksini u marikulturi. Diplomski rad. Pomorski fakultet, Split, 59 str. Voditelj: Marasović, I.

Palinić, K., 1999. Struktura fitoplanktonske zajednice kod uzgoja školjkaša. Diplomski rad. Studij Morsko ribarstvo, Split, 66 str. Voditelj: Marasović, I.

Pavela-Vrančič, M., Meštrović, V., Marasović I., Gillman, M., Furey, A., James, K., 2001. The occurrence of 7-epi-pectenotoxin-2 seco acid in the coastal waters of the central adriatic (Kaštela bay). Toxicon., 39, 771-779.

Viličić, D., Jasprica, N., Carić, M., Burić, Z., 1998. Taxonomic composition and seasonal distribution of microphytoplankton in Mali Ston Bay (eastern Adriatic). Acta Bot. Croat., 57, 29-48.

 

3.3. UNOS I PREKOMJERNO RAZMNOŽAVANJE EGZOTIČNIH VRSTA

 

Koordinator: dr Nevenka Zavodnik

 

Kratkoročni i dugoročni cilj teme

 

Procjena širenja naselja alge Caulerpa taxifolia, odnosno eventualnih drugih "štetnih" tuđih vrsta flore i faune, te njihov utjecaj na biološku raznolikost zahvaćenih područja, s posebnim osvrtom na gospodarski važne organizme.

Postignuti rezultati

 

Naselje tropske zelene alge Caulerpa taxifolia u Malinskoj (otok Krk)

Naselja alge Caulerpa taxifolia analizirana su u svibnju, lipnju i rujnu 2001. godine na dva lokaliteta u Malinskoj: Haludovo i Lukobran. Dobiveni rezultati tijekom navedenih mjeseci ukazuju na značajne promjene unutar naselja alge u Malinskoj, gdje je ustanovljeno znatno povećanje biomase alge, koje je ujedno praćeno s njenim snažnijim rastom.

U Haludovu je početkom lipnja zabilježeno dobro razvijeno naselje alge sa srednjom dužinom filoida od 117 mm. Slično naselje je zabilježeno na Lukobranu sa srednjom dužinom filoida od 140 mm, gdje u naselju alge nije uočeno taloženje suspendiranih čestica zemlje, što je u posljednje dvije godine bilo vrlo izraženo na ovom lokalitetu.

Pretpostavlja se da je 2001. latentno stanje alge bilo ranije nego 2000. godine i to već krajem travnja, te da su više zimske temperature pogodovale naglom i bržem rastu alge, a samim time i njenom jačem i bržem rasprostranjenju, što je i uočeno u lipnju. Biomasa alge C. taxifolia izražena na m2 dostigla je vrijednosti u lipnju koje su odgovarale dobivenim vrijednostima u doba najsnažnijeg rasta alge prethodnih godina.

Unutar naselja alge zabilježen je slijedeći sastav flore i faune: 30 vrsta alga, dvije morske cvjetnice i 32 vrste raznih zoobentoskih organizama. U sedimentu u naselju alge primijećena je velika raznolikost unutar skupina Gastropoda, Bivalvia i Polychaeta, a sveukupno je iz sedimenta izdvojeno oko 115 vrsta makrofaune. Ovi podaci ukazuju da unutar naselja alge nije došlo do značajnog smanjenja flore i faune u odnosu na pretdhodne godine (Iveša i sur., 2001; Meinesz i sur., 2001; Zavodnik i sur., 2001), a unutar sedimenta zahvaćenog područja zabilježena je razmjerna raznolikost vrsta unutar pojedinih skupina.

 

Naselje tropske zelene alge Caulerpa taxifolia u Starogradskom zaljevu (otok Hvar)

Alga C. taxifolia u Starogradskom zaljevu, posebno u unutrašnjem dijelu zaljeva (glavni lokalitet), gradi iznimno gusta naselja na svim tipovima morskog dna (pjeskovitom, muljevitom, stjenovitom, te u livadama morskih cvjetnica) (Slika 3.3.1; Špan i sur., 1998; Žuljević i sur., 1998; Žuljević i Antolić, 2000). Krajem 2001. algom je zahvaćena površina od 46 ha (Karta 3.3.1), više nego dvostruka u odnosu na kraj 1998. godine.

Slika 3.3.1. Naselje alge Caulerpa taxifolia na području glavnog lokaliteta u Starogradskom zaljevu. Alga podjednako uspješno raste na pjeskovitom, muljevitom i stjenovitom morskom dnu. Potpuno prekrivjući morsko dno,  drastično mijenja biološku, ekološku i krajobraznu raznolikost. 

 

 

 

 

 

Rasprostranjenost na kraju 2001. godine.

 

Algom zahvaćen površina: 46 ha

 

Karta 3.3.1. Širenje tropske alge Caulerpa taxifolia na području Starogradskog zaljeva krajem 2001. godine. Cvd: prekrivena površina; Aff: zahvaćena površina; AffCl: zahvaćena obalna linija.

 

 

 

Posljedica ovog širenja je drastična promjena biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti (Antolić i sur., 2001.).

Razvojem naselja na različitim supstratima dolazi do ujednačavanja životnih zajednica u prije značajno različitim zajednicama pjeskovitog, muljevitog i stjenovitog morskog dna, što će na kraju dovesti do potpunog povlačenja pojedinih biljnjih i životinjskih vrsta ovisnih o specifičnom tipu supstrata. Dvije vrste puževa golaća, Lobiger serradifalci i Oxynoe olivacea, koji su evolucijski prilagođeni hranjenju vrstama roda Caulerpa, pronađene su u naseljima vrste C. taxifolia na području Starogradskog zaljeva (Slika 3.3.2). Međutim, zbog planktonskog razvojnog stadija ličinke, ovi puževi ne mogu postići guste populacije dostatne za kontrolu širenja alge. Nasuprot tome, malobrojne jedinke ovih puževa, hraneći se algom proizvode brojne fragmente i na taj način samo pospješuju algino vegetativno razmnožavanje (Žuljević i sur., 2001).

 

Slika 3.3.2. Dvije vrste autohtonih sredozemnih puževa, Lobiger serradifalci (lijevo) i Oxynoe olivacea (desno) koje su evolucijski razvile otpornost na toksične metabolite algi roda Caulerpa zbog čega se mogu hraniti vrstom C. taxifolia. Zbog planktonske ličinke, ove vrste ne mogu postići guste populacije.

 

Naselje tropske zelene alge Caulerpa taxifolia u Barbatskom kanalu (otok Rab)

Dojavom ronioca iz ronilačkog kluba Amfora o novom nalazištu tropske alge C. taxifolia na području Barbatskog kanala uz otočić Dolin, obavljena je provjera nalaza 09. lipnja 2001. godine.

Utvrđeno je postojanje četiriju naselja na pjeskovitom dnu u livadi cvjetnice Cymodocea nodosa na dubinama od 7 do 9 metara (Slika 3.3.1). Naselja su udaljena približno 100-150 metara zapadno od prije poznatog nalazišta koje je pronađeno i potpuno uklonjeno 1996. godine (Žuljević i Antolić, 2001b).

 

Karta 3.3.2. Područje rasprostranjenosti tropske alge Caulerpa taxifolia u Barbatskom kanalu u lipnju 2001. godine.

 

 

Problemi s kojima se suočilo tokom rada

 

Tijekom 2001. godine u naselju alge Caulerpa taxifolia u Malinskoj bila su provedena svega tri izlaska s ciljem uočavanja njezina latentnog stanja, koje je prethodnih godina bilo zabilježeno u svibnju. Zbog zdravstvenih problema istraživača koji se bave ovom problematikom tijekom 2001. godine od rujna na dalje nije bilo moguće nastaviti opažanja na terenu.

Doprinos dobivenih rezultata postizanju zadanih ciljeva

 

Do sada nije zabilježeno da širenje alge Caulerpa taxifolia ima socijalno-ekonomski utjecaj. Međutim, zbog potrebe zabrane sidrenja i ribarenja na algom zahvaćenim područjima kako bi se spriječilo njeno daljnje širenje, mogu nastati određeni problemi kod mjesnih profesionalnih ribara i nautičara. Izjednačavanje podmorske krajobrazne raznolikosti, a što je posljedica širenja alge, sigurno će negativno utjecati na razvoj ronilačkog turizma.

 

Daljnje širenje alge pokušava se spriječiti prevencijom, odnosno odgojem korisnika mora o načinima prijenosa alge (Slika 3.3.3), te uklanjanjem naselja alge (Cottalorda J.-M. i sur., 1998).

 

Primijenjene su fizičke metode uklanjanja: prekrivanje alge C. taxifolia crnim plastičnim folijama i mehaničko sakupljanje alge podvodnim sisaljkama (Žuljević i Antolić, 2001a).

Kako bi se spriječilo daljnje širenje alge u Barbatskom kanalu, pronađena naselja uklanjana su prekrivanjem crnim plastičnim folijama. Prije prekrivanja, naselja su zasuta vapnom. Uklanjanje alge obavili su članovi RK Amfora i Udruge Bios pod stručnim vođenjem djelatnika Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.

 

Slika 3.3.3. Neke od brošura s osnovnim obavijestima o vrsti Caulerpa taxifolia, koje su objavljene i razdijeljene korisnicima mora s ciljem spriječavanja daljnjeg širenja alge prijenosom ribolovnim alatima i sidrima te ranog otkrivanja novih lokaliteta .

 

 

Svojevremeno očišćeno područje kod Malinske ponovno je kolonizirano. Međutim, uzme li se u obzir prosječna brzina širenja naselja (Vaugelas i sur., 1999), bez provedenih uklanjanja, alga bi se već širila na znatno veću površinu, odnosno u potpunosti bi zahvatila cijelu južnu stranu Starigradskog zaljeva.

 

Planovi za nastavak radova

 

Potrebno je nastaviti praćenje širenja alge Caulerpa taxifolia u područjima gdje je ustanovljelo njeno prisustvo (Malinska, Starigradski zaljev, Babatski kanal), kao i obavljati preglede drugih područja po najavi njenog pojavljivanja. I dalje će analize unutar naselja alge biti usmjerene ka procjeni utjecaja alge na ostalu floru i faunu unutar njezinog naselja, u vodi i sedimentu, te u korelaciji sa sekundarnim metabolitima alge tijekom sezone.

Godišnja je dinamika širenja alge C. taxifolia ovisna o hidrodinamičkim uvjetima, o kojima ovisi razvoj i raznošenje djelića talusa i o aktivnosti fizičkog uklanjanja naselja.

Kako je hidrodinamičke uvjete nemoguće kontrolirati, jedino je uklanjanjem alge moguće spriječiti njeno daljnje širenje. Činjenica je da se dosadašnjim programima uklanjanja alge značajno usporilo njeno širenje. Međutim, ako se na suzbijanju alge na području ne ulože veći napori ili se ne pronađu učinkovitije metode njenog uklanjanja, daljnje je širenje ove vrste neminovno. Suzbijanje je alge potrebno neprestano provoditi i to uz znanstveni nadzor kako bi se za pojedino područje odredile najučinkovitije metode i pratila njihova djelotvornost. Prekidom programa uklanjanja alge u trajanju od samo godinu dana, nalazišta bi se toliko proširila da njihovo uspješno suzbijanje više ne bi bilo moguće, posebno u južnijim, toplijim područjima (Starigradski zaljev). Uz to je nužno donijeti zabranu lova pridnenim alatima na algom zahvaćenim područjima.

 

Starigradski je zaljev, kao i druga zahvaćena područja, ponovnim zamahom nautičkog turizma tijekom 2000. godine postao centar širenja alge zbog mogućeg prijenosa alge sidrima i sidrenim lancima. Stoga je potrebno donijeti mjere za reguliranje sidrenja, npr. primjenom trajnih plutača za privez nautičarskih brodova.

 

Reference

 

Antolić, B., Žuljević, A., Špan, A., 2001. Preliminary results of the epiphytic flora found on Caulerpa taxifolia in Stari Grad Bay (Hvar Island, Croatia). Fourth international Workshop on Caulerpa taxifolia. Gravez V., Ruitton S., Boudouresque C.-F., Le Direac'h L., Meinesz A., Scabbia G., Verlaque M. GIS Posidonie. Marseille, 195-203.

Iveša, Lj., Zavodnik, N., Jaklin, A., 2001. Benthos of the Caulerpa taxifolia settlement at Malinska (Croatia, Adriatic Sea). Rapp. Comm. int. Médit., 36, 393.

Meinesz, A., Belsher, T., Antolić, B., Ben Mustapha, K., Boudouresque, C.-F., Chiaverini, D., Cinelli, F., Cottalorda, JM., Djellouli, A., El Abed, A., Orestano, C., Grau, A.M., Iveša, Lj., Jaklin, A., Langar, H., Massuti-Pascual, E., Peirano, A., Thibaut, T., Tunesi, L., de Vaugelas, J., Zavodnik, N., Žuljević, A., 2001. The introduced green alga Caulerpa taxifolia continues to spread in the Mediterranean. Biological invasion, 3, 201-210.

Cottalorda, J.-M., Gravez, V., Antolić, B., Aranda, A., Ballesteros, E., Boudouresque, C.-F., Cinelli, F., Darder Ribot, J.D., Orestano, C., Grau Jofre, A., Jaklin, A., Matricardi, G., Meinesz, A., Rodriguez-Pietro, C., Špan, A., De Vaugelas, J., Zavodnik, N., Žuljević, A., 1998. Seconde campagne internationale de sensibilisation et de prévention sur Caulerpa taxifolia: Un outil indispensable pour recueillir des informations cartographiques et pour freiner la dissémination de l'algue. Suivi de l'invasion de l'algue tropicale Caulerpa taxifolia en Méditerranée situation au 31 décembre 1997. Meinesz, A., Cottalorda, J.-M., Chiaverini, D., Cassar, N., De Vaugelas, J. Laboratoire Environnement Marin Littoral, Universïté de Nice-Sophia Antipolis. Nice, 35-40.

Špan, A., Antolić, B., Žuljević, A., 1998. The genus Caulerpa (Caulerpales, Chlorophyta) in Adriatic Sea. Rapp. Comm. int. Médit., 35, 584-585.

De Vaugelas, J., Meinesz, A., Antolić, B., Ballesteros, E., Belsher, T., Cassar, N., Ceccherelli, G., Cinelli, F., Cottalorda, J.-M., Fradà Orestano, C., Grau, A.M., Jaklin, A., Morucci, C., Relini, M., Sandulli, R., Špan, A., Tripaldi, G., Van Klaveren, P., Zavodnik, N., Žuljević, A., 1999. Standardization proposal for the mapping of Caulerpa taxifolia expansion in the Mediterranean Sea. Oceanol. Acta, 22, 85-94.

Zavodnik, N., Iveša, Lj., Travizi, A., Jaklin, A., 2001. Recent study of Caulerpa taxifolia (Chlorophyta) settlement at Malinska, Croatia (North Adriatic sea, Krk Island). U:  Gravez V, Ruitton S, Boudouresque CF, Le Direac'h, Meinesz A, Scabbia G, Verlaque M (eds.). Fourth Int. Workshop on Caulerpa taxifolia. GIS Posidonie Publ., Marseille, 118-127.

Žuljević, A., Antolić, B., 2000. Synchronous release of male gametes of Caulerpa taxifolia (Caulerpales, Chlorophyta) in the Mediterranean Sea. Phycologia, 39, 157-159.

Žuljević, A., Antolić B., 2001a. Partial eradication of Caulerpa taxifolia in Stari Grad Bay (Croatia). Fourth int. Workshop on Caulerpa taxifolia. Gravez, V., Ruitton, S., Boudouresque, C.-F., Le Direac'h, L., Meinesz, A., Scabbia, G., Verlaque, M. GIS Posidonie, Marseille, 259-265.

Žuljević, A., Antolić, B., 2001b. Appearance and eradication of Caulerpa taxifolia in Barbat channel (Croatia). Fourth int. Workshop on Caulerpa taxifolia. Gravez, V., Ruitton, S., Boudouresque, C.-F., Le Direac'h, L., Meinesz, A., Scabbia, G., Verlaque, M. GIS Posidonie, Marseille, 266-269.

Žuljević, A., Antolić, B., Špan, A., 1998. Spread of the introduced tropical green alga Caulerpa taxifolia (Vahl) C. Agardh in Starigrad bay (island Hvar, Croatia). Third int. Workshop on Caulerpa taxifolia. Boudouresque, C.F., Gravez, V., Meinesz, A., Palluy, F. GIS Posidonie, Fr. 51-59.

Žuljević A., Thibaut T., Elloukal H. i Meinesz A.  (2001) Sea slug disperses the invasive Caulerpa taxifolia. J. Mar. Biol. Ass. U. K., 81, 343-344.

3.4. IZUZETNE VISINE MORA I POPLAVLJIVANJE JADRANSKOG PRIOBALJA

Koordinator: dr Ante Smirčić

Cilj

 

Kratkoročni i dugoročni - određivanje izuzetno visokih razina mora vezanih uz plimotvornu silu, prisilne i slobodne oscilacije mora pod utjecajem atmosferskih čimbenika (tlaka zraka i vjetra), rezonantnih oscilacija, te ekstremnih značajnih visina valova u priobalnom području. Računati pojedina svojstva promjena razine mora u Jadranu, te koristeći matematičke i statističke modele, prognozirati ekstremne događaje.

 

Postignuti rezultati

 

Rovinj

 

Mareografska mjerenja na postaji u Rovinju neprekidno su obavljana u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2001. godine. U tom razdoblju najviša razina mora je zabilježena 14. studenoga 2001. godine s visinom od 87 cm iznad srednje razine mora (srednja razina mora određena je u razdoblju 1956-1999).

Slika 3.4.1. prikazuje vremenski niz satnih vrijednosti razine mora filtriranih niskopropusnim filtrom, te su na taj način uklonjene slobodne i plimne oscilacije Jadrana. U cjelokupnom istraživanom razdoblju srednja visina razine mora je iznosila 6.2 cm više od prosjeka za razdoblje 1956-1999, prema tome, opasnost od poplavljivanja je samim tim uvećana. Nadalje, dinamički procesi sezonskog karaktera (sterički efekt i varijabilnost atmosferske cirkulacije) pridonose uzdizanju razine mora u jesenskom razdoblju (u prosjeku oko 6 cm), kada su i zabilježene najviše razine mora. Procesi na kraćim vremenskim skalama pridonose pojavi izuzetno visokih razina mora, uzrokujući pojavu olujnih uspora i jadranskih seša s periodom oko 21.5 h i amplitudama do 1 m, te se, superpozicijom na plimni signal, javljaju poplavljivanja u sjevernom Jadranu. No, na sreću, u 2001. godini nije došlo do izraženijeg superponiranja čimbenika koji dovode do poplavljivanja obalnih područja, pa stoga nisu zabilježene izrazitije epizode s visokim razinama mora.

 

Bakar

 

Tijekom 2001. godine nastavljena su stalna mjerenja vodostaja na mareografskoj postaji u Bakru. Najviša satna vrijednost u radoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2001. godine zabilježena je 03. siječnja i iznosila je 73 cm iznad srednje razine mora. Ova epizoda je nastavak dugotrajnog razdoblja povišenog vodostaja koje je započelo još u prosincu prethodne godine i potrajalo je sve do sredine siječnja. Ovako visoke vrijednosti (72 cm) zabilježene su i tijekom jedne epizode početkom ožujka.

Najviši vodostaji se u sjevernom Jadranu javljaju u pravilu u studenom, zbog pozitivne superpozicije steričkih efekata, dotoka rijeka, te olujnih uspora izazvanih čestim atmosferskim poremećajima. Na Slici 3.4.2. prikazan je vremenski niz satnih vrijednosti vodostaja u studenom 2001. godine, uz vrijednosti koje odgovaraju 99.0-, 99.5- i 99.9-om precentilu. Vidi se da je i u ovoj godini, tijekom jedne višednevne epizode, vodostaj u više navrata premašio graničnu vrijednost 99.0-tog percentila, iako su pojedini ekstremi niži nego prethodnih godina.

 

 

 

Slika 3.4.1. Vremenski niz satnih visina razine mora u Rovinju (razdoblje od siječnja do prosinca 2001.) filtriranih niskopropusnim (24 h) filtrom. Crtkana linija označava srednju razinu mora u Rovinju u razdoblju od 1956. do 1999. godine.

 

 

Gledajući srednje mjesečne vrijednosti, uočava se da je veći dio 2001. godine karakteriziran visokim vrijednostima srednjeg vodostaja, što se odrazilo i u visokoj vrijednosti srednjeg godišnjeg vodostaja. Za usporedbu, u 1998., 1999. i 2000. godini u Bakru su zabilježeni redom srednji godišnji vodostaji veći za 4.5, 5.8 i 6.4 cm od dugogodišnjeg prosjeka. Međutim, u 2001. prosječni je vodostaj čak za 8.2 cm viši od dugogodišnjeg prosjeka, što je apsolutno najveće odstupanje od početka stalnog mjerenja u Bakru 1950. godine.

 

 

 

 

 

 

Slika 3.4.2. Vremenski niz satnih vrijednosti vodostaja u Bakru u odnosu na srednju razinu mora, u razdoblju od 1. do 30. studenoga 2001. godine. Naznačene su i vrijednosti 99.0-, 99.5- i 99.9-og percentila, u razdoblju od 1984. do 2000. godine.

 

 

Zadar

 

Mareograf u Zadru stalno je mjerio razinu mora u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2001. godine. U tom razdoblju najviša razina mora je zabilježena 03. siječnja 2001. godine, s visinom od 63 cm iznad srednje razine mora.

 

Split

 

Mareograf u Splitu je stalno bilježio razinu mora u istraživanom razdoblju. Najviša razina mora je zabilježena 07. siječnja 2001. godine s visinom od 61 cm iznad srednje razine mora.

 

Dubrovnik

 

Mareograf u Dubrovniku je stalno bilježio razinu mora u istraživanom razdoblju. Najviša razina mora je zabilježena 13. studenoga 2001. godine s visinom od 56 cm iznad srednje razine mora.

 

Doprinos dobivenih rezultata postizanju zadanih ciljeva

 

Standardna mareografska mjerenja omogućila su da se bilježe epizode izuzetnog vodostaja, te da se sakupe važni podaci za praćenje trenda dizanja srednje razine mora u Jadranu, kao posljedica globalnog zatopljenja.

 

Planovi za nastavak rada na temi

 

Osposobljavanje mareografa uređajima za daljinsku registraciju, koje predstoji, znatno će poboljšati sakupljanje podataka, a i otvoriti mogućnost za predskazivanje mogućih poplavljivanja nekoliko dana unaprijed.

Daljnjim radom na izradi i razvoju statističkih i numeričkih modela, koji uključuju i meteorološke parametre, bit će moguće ranije prognozirati epizode ekstremnog dizanja razine mora, odnosno dugoročne trendove.

 

Reference

 

Orlić, M., 2001. Anatomy of sea level variability - an example from the Adriatic. F. El-Hawary (Ed.): The Ocean Engineering Handbook, CRC Press, Boca Raton (USA), 1.1-1.14.

Pasarić, M., Orlić, M., 2001. Long-term meteorological preconditioning of the North Adriatic coastal floods. Continental Shelf Research, 21, 263-278.

Pasarić, M., Orlić, M., 2001. Effects of mean sea-level rise on the flooding of the North Adriatic coast. Final Workshop of COST Action 40 “Sea Level in Europe: Observation, Interpretation and Exploitation” – Dubrovnik, 80-82.

Vilibić, I., Mihanović, H., 2001. High-frequency sea level oscillations observed and modelled in the Split harbour (Adriatic Sea). Rapp. Proc.-verb. Réun. CIESM, 36, 88.

Vilibić, I., Leder, N., Mihanović, H., Smirčić, A., Gržetić, Z., 2001. MedGLOSS pressure gauge in the Split harbour: installation and preliminary analysis of the data. Rapp. Proc.-verb. Réun. CIESM, 36, 97.