1. UTJECAJ GOSPODARSKIH DJELATNOSTI NA
PRIOBALNO MORE HRVATSKE
Koordinator:
dr Nada Krstuloviæ (IOR-St)
1.1 Optereæenje mora iz vanjskih izvora
1.2. Zdravstvena kakvoæa plaža
1.3. Zdravstvena kakvoæa uzgajališta školjkaša
1.4. Posljedice prekomjerne eutrofikacije
1.5. Razina i utjecaj oneèišæenja na podruèju veæih naselja – “vruæe toèke”
1.6. Utjecaj uzgoja riba na okoliš i okoliša na organizme u uzgoju
1.1.
OPTEREÆENJE MORA IZ VANJSKIH IZVORA
1.1.1.
OPTEREÆENJE MORA IZ KOPNENIH IZVORA (LBA)
Koordinator:
dr Nada Krstuloviæ (IOR-St)
Cilj
Kratkoroèni – do tri godine. Kratkoroèni je cilj utvrditi kolièine
pojedinih tvari, osobito onih koje su štetne, podložne taloženju u morskoj
sredini, te koje se dugo zadržavaju u moru, tj. kolièine koje ulaze u more od
toèkastih izvora i djelatnosti smještenih na kopnu. Na temelju dobivenih
podataka odredit æe se i sprovoditi mjere za smanjenje oneèišæenja mora.
Dugoroèni
– više od tri godine. Utvrðivanje uèinkovitosti poduzetih mjera za smanjenje i
kontrolu kolièina tvari koje u more ulaze iz izvora i djelatnosti smještenih na
kopnu.
Program istraživanja obuhvaæa praæenje unosa oneèišæenja u
Jadransko more s kopna i to:
·
neposrednim
ispuštanjem otpadnih voda u more i
·
posredno
donosima rijeka, kanala i podzemnih voda.
U tu svrhu ispituje se kakvoæa otpadnih voda i prikupljaju
podaci o kolièini otpadnih voda koje se neposredno ispuštaju u more, kao i
kakvoæa vodotoka s utokom u more. Iz dobivenih se rezultata dobiva uvid u
oneèišæenje mora iz ovih izvora, te se poduzimaju mjere zaštite u smislu
smanjenja ili spreèavanja zagaðenja. Izvedbu programa organiziraju i vode Državna
uprava za vode i Hrvatske vode, a sprovode ga županijski zavodi za javno
zdravstvo primorskih županija.
Rezultati
Iz rezultata ispitivanja komunalnih i industrijskih otpadnih, te
površinskih voda proizlazi da su
najveæa optereæenja na podruèju svih primorskih županija vezana uz komunalne
otpadne vode gradskih kolektora, koje se sve proèišæavaju mahom u taložnicama
ili mehanièkim ureðajima. Stupanj proèišæavanja je vrlo nizak i sastoji se
uglavnom iz otklanjanja grubih otpadnih tvari, a posljedicua je snižavanje
vrijednosti ostalog organskog oneèišæenja.
Rezultati pokazuju da su vrijednosti pokazatelja otpadne vode
koja se ispušta u more daleko iznad
dozvoljenih graniènih vrijednosti prema zakonskim propisima. Mehanièko
proèišæavanje ne zadovoljava kriterije
ispuštanja otpadnih voda propisanih za recipijent II kategorije. Drugi moment
vezan za mehanièke proèišæivaèe je i njihov položaj, naroèito u Istarskoj
županiji. Mahom su svi smješteni na turistièki izuzetno atraktivnim toèkama i
gotovo svi imaju havarijske ispuste u zatvorene uvale i zaljeve, koji su
idealna mjesta za plaže. Dio vodopravnih uvjeta za ispuštanje otpadnih voda
svakako bi trebao biti i praæenje kakvoæe mora oko podmorskih ispusta i
njihovog utjecaja, kako na more i život u moru, tako i na plaže uz obalu.
Površinske vode su u postojanim hidrološkim prilikama I-II vrste, dok se u
razdoblju kiša, zbog aktiviranja mnogobrojnih bujica, kakvoæa pogoršava na IV-V
vrstu voda. Ovisno o broju mjerenja, odnosno izraèunu odgovarajuæe vrijednosti
prema zakonskim propisima, dobiva se vrlo velika razlika u kakvoæi voda, jer je
koeficijent varijacije vrijednosti mjerenih pokazatelja vrlo velik.
Najveæe kolièine slatke vode dospijevaju u more podzemnim i
površinskim vodama, dok su najveæa
oneèišæenja po jedinici volumena putem otpadnih voda i to uglavnom komunalnih.
Doprinos
dobivenih rezultata postizanju zadanih ciljeva
Dobiveni rezultati pokazuju da su kolièine pojedinih tvari koje ulaze u
more od toèkastih izvora i djelatnosti smještenih na kopnu znaèajne, te da je
neophodno poduzeti mjere za pravilno odlaganje otpadnih voda u priobalno more.
Pokreæe se niz pripremnih radnji za rješavanje problema (npr. na podruèju
Splita provodi se niz mjera za rješavanje odlaganja gradskih otpadnih voda), no
sve su te aktivnosti vezane za velika materijalna ulaganja i spadaju u
dugoroène planove Republike Hrvatske.
Planovi za nastavak radova na temi
Planira se nastavak radova na temi, jer je i Program praæenja
oneèišæenja Jadrana s kopna sastavni dio Protokola o zaštiti Sredozemnog mora
od oneèišæenja s kopna (Land-Based Sources and Activities - LBS Protocol).
Protokol je dio plana (MAP – Mediteranean Action Plan) kojim se provodi
Barcelonska konvencija o zaštiti Sredozemnog mora.
Informacije: Podaci su pohranjeni u Državnoj upravi za zaštitu prirode i
okoliša – Odsjek za zaštitu mora i priobalja, Rijeka, te bazi podataka IOR-a,
Split, u formatu Msword i Excel.
1.2. ZdraVstvena kakvoæa
plaža
Koordinator: dr Nada Krstuloviæ (IOR-St)
Ispuštanje neproèišæenih urbanih otpadnih voda u obalno
more može oneèistiti javne plaže, uz opasnost po zdravlje kupaèa kao i drugih
korisnika morskih plaža.
Ispravnost mora na javnim plažama za kupanje i rekreaciju prati
se odreðivanjem koncentracije indikatora fekalnog zagaðenja u morskoj vodi i
usporeðivanjem s propisanim maksimalno dozvoljenim vrijednostima.
Uredbom o standardima kakvoæe mora na morskim plažama (NN 33/96) propisano je da poslove kontrole
kakvoæe mora obavlja pravna osoba kojoj taj posao povjeri županijska skupština.
U praksi program kontrole provode županijski zavodi za javno zdravstvo za
podruèje svoje županije. Cjelokupni program stalnog praæenja kakvoæe mora na
plažama koordinira Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša – Odsjek za
zaštitu mora i priobalja, Rijeka.
Cilj
Kratkoroèni - do tri godine. Zaštita zdravlja korisnika javnih plaža
zabranom korištenja oneèišæenih plaža.
Dugoroèni
– više od tri godine. Zaštita zdravlja korisnika javnih plaža kroz izgradnju
odgovarajuæeg naèina prikupljanja, obrade i odlaganja gradskih otpadnih voda.
Rezultati
Ispitivanja zdravstvene kakvoæe mora u 2001. godini su obavljana
su od travnja do listopada na 728 postaja smještenih duž cijelog obalnog
podruèja Republike Hrvatske.
Zdravstvena kakvoæa mora na morskim plažama procijenjena je
prema odredbama iz Uredbe o standardima kakvoæe mora na morskim plažama (NN,
33/96).
Od 728 ispitivanih 653 plaža ili 89.70 % zadovoljavalo je
nacionalne zakonske propise. Na najveæem broju plaža koje nisu zadovoljile
kriterije u pravilu su utvrðene neznatno više koncentracije indikatora od
dozvoljenih, pa su bile na samoj granici zadovoljavanja kriterija.
S obzirom na utvrðene koncentracije indikatora fekalnog
zagaðenja najlošija sanitarna kakvoæa mora utvrðena je na podruèju Rijeke, osobito
u neposrednoj blizini grada, gdje dvije treæine plaža nisu zadovoljavale
nacionalne zakonske propise, a i vrijednosti koncentracija indikatora fekalnog
zagaðenja bile su povremeno vrlo visoke. Visoke koncentracije indikatora
utvrðene su povremeno i na nekim kupalištima na podruèju Opatije i Voloskog,
Lovrana, Omišlja, Malog Lošinja i Raba.
Sljedeæe podruèje u kojem sanitarna kakvoæa mora u cjelini
uzevši nije bila zadovoljavajuæa je šibensko. Premda koncentracije indikatora
na plažama u ovom podruèju nisu bile tako visoke kao što je to èesto bio sluèaj
na rijeèkom, udio plaža koje nisu zadovoljavale nacionalne kriterije je na ovom
podruèju bio najveæi i iznosio je 23.33 %.
U preostalih je 6 podruèja sanitarna kakvoæa mora u cjelini
uzevši bila zadovoljavajuæa. Udio plaža koje su zadovoljavale nacionalne
kriterije kretao se na ovim podruèjima u rasponu od 90-100 %. Pored toga,
koncentracije koje su prelazile zakonom utvrðene graniène vrijednosti u pravilu
nisu bile izrazito visoke.
Glavni razlog nezadovoljavanja nacionalnih kriterija na
pojedinim plažama leži u èinjenici da se još uvijek veliki dio otpadnih voda
fekalnog porijekla izravno ulijeva u morski okoliš bez prethodne obrade.
Utjecaj tih voda na sanitarnu kakvoæu mora osobito je izražen na širem podruèju
velikih gradova (Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik), ali je isto tako
sanitarna kakvoæa mora èesto pod utjecajem manjih lokalnih kanalizacijskih
ispusta u manjim obalnim mjestima.
Doprinos dobivenih rezultata
Rezultati ovih istraživanja imaju za cilj zaštiti zdravlje
korisnika javnih plaža zabranom korištenja oneèišæenih plaža i to naroèito u
podruèjima gdje to nije moguæe sprovoditi kroz izgradnju odgovarajuæeg naèina
prikupljanja, obrade i odlaganja gradskih otpadnih voda.
Informacije
Podaci su pohranjeni u Državnoj upravi za zaštitu prirode i
okoliša – Odsjek za zaštitu mora i priobalja, Rijeka, te bazi podataka IOR-a,
Split, u formatu Msword i Excel.
1.3.
ZDRAVSTVENA KAKVOÆA UZGAJALIŠTA
ŠKOLJKAŠA
Koordinatori: dr Ivona
Marasoviæ – toskièni fitoplankton (IOR-St)
dr Nada
Krstuloviæ – ostalo (IOR-St)
Cilj
Kratkoroèni – Zaštita zdravlja potrošaèa školjkaša kroz zabranu njihove
prodaje u sluèaju oneèišæenja mora iznad dozvoljenih granica i pojave
potencijalno toksiènih fitoplanktonskih organizama, te moguænost izvoza
proizvoda na tržište EU.
Dugoroèni
– isti.
Postignuti
rezultati
Sveukupni rezultati èetverogodišnjeg praæenja kvalitete
uzgajališta školjkaša, kao i zdravstvene ispravnosti školjkaša u Malostonskom
zaljevu mogu se smatrati izuzetno povoljnim za Zaljev, jer upuæuju da još
uvijek nisu narušene njegov prirodne osobitosti, te se s velikom vjerojatnošæu
može reæi da ovo uzgajalište predstavlja jedno od najkvalitetnijih uzgajališta
na èitavom Sredozemlju. Napominjemo da su tijekom ove tri godine svi zakoni i
pravilnici za uzgoj školjkaša usklaðeni s propisima EU, tako da se cjeloviti
monitoring odvija u skladu sa zahtjevima EU.
Rezultati mikrobiološke analize, odnosno sanitarne kakvoæe mora
za uzgoj školjkaša najveæim su dijelom u cijelosti udovoljili svim zakonskim
propisima, osim uzgajališta na podruèju Sutvida, koje ne udovoljava u
potpunosti traženim zahtjevima (potrebno je naglasiti da su sporne situacije
bile izuzetno rijetke).
Obzirom na strukturu fitoplanktonske zajednice (sastav vrsta i
broj stanica), te na ukupnu biomasu (klorofil a), èitavo je podruèje dosta ujednaèeno i dosta postojano, iako se
po svim znaèajkama može uvrstiti u prirodno eutrofna podruèja. Naime, broj i
sastav vrsta, te omjeri velièinskih komponenti fitoplanktona, ukazuju na
eutrofnost podruèja, ali velika raznovrsnost i razmjerno umjerene koncentracije
klorofila (vrlo rijetko prelaze 1 mg m-3), uz izražena sezonska
kolebanja, upuæuju da se radi o prirodno eutrofnom podruèju. Iako se i ovdje povremeno
javljaju pojedine sumnjivo toksiène vrste fitoplanktona, njihov kolièinski udio
u zajednici može se smatrati zanemarivim, a jedna od povoljnih okolnosti je što
ovo podruèje nije podložno pojavi monospecifiènih cvatnji.
S obzirom na mikrobiološku kakvoæu školjkaša, rezultati se u
potpunosti slažu s onima dobivenim za morsku vodu, odnosno da školjkaši s
uzgajališta u Sutvidu povremeno ne udovoljavaju zakonskim kriterijima.
Analizima PSP i DSP toksiènosti školjkaša (zimi jednom mjeseèno,
ostalo dva puta mjeseèno) samo su jednom dobiveni pozitivni rezultati
(Bistrina, ožujak, 1999.). Analizom fitoplanktonske zajednice (za isto i
prethodno razdoblje) nije se mogla objasniti toksiènost, a HPLC analizom u
uzorcima nije utvrðen niti jedan poznati spoj koji uzrokuje toksiènost. Stoga
smo ovu epizodu toksiènosti pripisali rukovanju tijekom obrade uzoraka ili
moguæe tijekom rukovanja miševima.
U mesu školjkaša analizirani su i teški metali, pri èemu je
nešto povišena koncentracija kadmija utvrðena samo jednom (Sutvid, prosinac
1997.), povišena koncentracija olova dva puta (Mali Ston, Bistrina i Sutvid,
svibanj i prosinac, 1998.), te povišena koncentracija cinka (Bistrina, prosinac 1999), što bi se moglo
povezati s pojaèanom aktivnošæu vrulja, koje krškim podzemnim putovima donose
vodu nepoznatog porijekla.
Rezultati praæenja kvalitete uzgajališta školjkaša u Limskom
kanalu bili su znatno lošiji od onih dobivenih za Malostonski zaljev. Naime, u
ovom se uzgajalištu ljeti gotovo redovito javlja cvat toksiènih vrsta
fitoplanktona (Dinophysis fortii, D. caudata, D. tripos, D. acuminata ili
sacculus), a opæenito prevladavaju dinoflagelati, meðu kojima je veæi broj
sumnjivo toksiènih vrsta.
Toksiène se vrste u fitoplanktonskoj zajednici najèešæe poènu
pojavljivati veæ tijekom proljeæa, da bi najveæu brojnost dostigle sredinom
ljeta (ovisno o temperaturi), a toksiènost školjkaša se èešæe javlja krajem
ljeta ili poèetkom jeseni (nakon što školjkaši akumuliraju veæe kolièine
fitoplanktona).
Pozitivni rezultati toksiènosti školjkaša zabilježeni su u jesen
2000. godine, a toksiènost je trajala dva mjeseca. Pozitivni su rezultati
dobiveni i poèetkom ljeta 2001. godine, a toksiènost školjkaša trajala je oko
mjesec i pol dana.
Doprinos
dobivenih rezultata postizanju zadanih ciljeva
Dobiveni rezultati u potpunosti su ispunili zadane ciljeve, jer
su dali karakterizaciju podruèja Malostonskog zaljeva i Limskog kanala na naèin
kako to zahtijevaju propisi EU, a ujedno su poslužili kontroli proizvoda za
domaæe i meðunarodno tržište.
Planovi
za nastavak radova na temi
Planovi za nastavak rada ostaju nepromijenjeni.
Reference
Bašiæ, D.,
1999. Vertikalna raspodjela biomase klorofila a kod uzgoja školjakaša.
Diplomski rad. Split: studij "Morsko ribarstvo", 20. svibnja 1999.,
40 str. Voditelj: Marasoviæ, I.
Marasoviæ,
I., Ninèeviæ, Ž., Pavela-Vranèiæ, M., Orhanoviæ, S., 1998. A survey of
shellfish toxicity in the central Adriatic Sea. Journ. Mar. Biol. Assoc.
UK, 78 (3), 745-754.
Marinoviæ,
S., 1998. Biotoksini u marikulturi. Diplomski rad. Split: Pomorski fakultet,
27. svibnja 1998., 59 str. Voditelj: Marasoviæ, I.
Paliniæ,
K., 1999. Struktura fitoplanktonske zajednice kod uzgoja školjkaša. Diplomski
rad. Split: studij "Morsko ribarstvo ", 15. svibnja 1999, 66 str.
Voditelj: Marasoviæ, I.
Pavela-Vranèiæ,
M., Meštroviæ, V., Marasoviæ, I., Gillman, M., Furey, A., James, K., 2001. The
occurrence of 7-epi-pectenotoxin-2 seco adic in the coastal waters of the
central Adriatic (Kaštela Bay). Toxicon., 39, 771-779.
Šoliæ, M., Krstuloviæ, N.,
Šestanoviæ, S. 2001. The roles of predation, substrate supply and temperature
in controlling bacterial abundance: interaction between spatial and seasonal
scale. Acta Adriat., 42 (1), 35-48.
Vilièiæ, D., Jasprica, N., Cariæ, M.,
Buriæ, Z., 1998. Taxonomic composition and seasonal distribution in Mali Ston
Bay (eastern Adriatiic). Acta Bot. Croat., 57, 29-48.
1.4. POSLJEDICE PREKOMJERNE EUTROFIKACIJE
Koordinator: dr Danilo Degobbis
Cilj
Kratkoroèni - Ocijeniti stupanj eutrofikacije gospodarsko važnijih obalnih
dijelova Hrvatske kao osnova za razradu detaljnijih studija za potrebe izrade
prostornih planova, odnosno izbora gospodarske namjene ili zaštite pojedinih
podruèja mora, kod izbora pogodnih mjera obrade i odlaganja gradskih otpadnih
voda, te provjere djelotvornosti primjene mjere zaštite podruèja. Ocijeniti
relativnu važnost lokalnih izvora eutrofikacije u odnosu na regionalne za
obalna podruèja zapadne Istre, odnosno južne Dalmacije.
Dugoroèni - Na duži rok primijenile bi se
metodologije odreðivanja trendova eutrofikacije, a posebno za podruèja gdje
postoje vremenski nizovi relevantnih podataka, kao i predskazivanje moguæih
posljedica (ukljuèujuæi matematièko modeliranje).
Vañnost i problemi odrepivanja
stupnja eutrofikacije podru…ja mora
Pod eutrofikacijom podrazumijeva se poveƒanje primarne
proizvodnje organske tvari, uzrokovano stalnim dotokom hranjivih soli iz
vanjskih izvora u eufotski sloj dijela podru…ja mora, u odnosu na tipi…nu
razinu za šire podru…je. Do eutrofikacije moñe doƒi prirodnim
mehanizmima, ali i utjecajem èovjeka, npr. neprikladnim odlaganjem otpadnih
voda u more, èime se mogu prouzroèiti i štetne posljedice za lokalni ekosustav.
To su, na primjer, uèestali nedostatak kisika u pridnenom sloju (izražena
hipoksija i anoksija) uz pomor bentoskih organizama. Nadalje, moguƒe su
znaèajne promjene u sastavu bioloških zajednica, koje redovno dovode do
smanjivanja biomase komercijalno vañnih organizama, odnosno do pojave
toksiènih planktonskih vrsta. Stoga je odrepivanje stupnja eutrofikacije od
osnovne vañnosti kod planiranja i upravljanja prostorom u priobalnom
podru…ju, kao i za predlaganje mjera sanacije veæ oneèišæenog podru…ja,
ukljuèujuæi izbor pogodnog sustava odlaganja otpadnih voda u more.
Ocjena stupnja eutrofikacije istrañivanih podru…ja u
2001. godini
Na temelju dosadašnjeg iskustva, predlañu se specifièni
kriteriji za Jadransko more, temeljenih na usporedbi izmjerenih podataka s
izabranim rasponima vrijednosti glavnih pokazatelja koji se smatraju tipiènim
za razlièite stupnjeve eutrofikacije, oznaèenim na Slici 1.4.1. s isprekidanim
crtama razlièite vrste. Na istoji su slici prikazani statistièki obraðeni
relevantni podaci, koji su usrednjeni za razdoblje 1998-2000. godine, kada u
svim istraživanim podruèjima nisu uoèene znaèajne meðugodišnje razlike.
Slika 1.4.1. Srednje
vrijednosti i rasponi vrijednosti za glavne parametre eutrofikacije u razdoblju
svibanj 1998. - prosinac 2000. Isprekidanim crtama oznaèeni su rasponi za
razlièite stupnjeve eutrofikacije (O-oligotrofni, E-eutrofni, EE-ekstremno
eutrofni), a crnim kvadratiæima standardne devijacije. Parametri: zSD-prozirnost
(Secchi ploèa), O2/O&-udio zasiæenja kisikom, TIN-ukupni
anorganski dušik, PO4-ortofosfat, Chla-klorofil a. Podruèja: PoZ
i PoI-zapadne, odnosno istoène postaje na profilu Rovinj-rijeka Po, IO-obalno
podruèje zapadne Istre, Pu-pulska luka, Ri-sjeverno priobalje Rijeèkog zaljeva
i Bakarski zaljev, Zd, Ši, St, Pl, Du-podruèja pod neposrednim utjecajem luka
grada Zadra, Šibenika, Splita (Vranjic), Ploèa i Dubrovnika.
Vrijednosti dobivene u 2001. godini, ne odstupaju znaèajno od
onih u prethodnom razdoblju, prikazanih na Slici 1.4.1. Potrebno je meðutim
ovaj zakljuèak uzeti sa zadrškom, buduæi da u veæini istraživanih podruèja
uèestalost mjerenja je bila manja od planirane.
Otvorene
vode sjevernog Jadrana i obalno podruèje zapadne Istre
Podruèje otvorenih voda zapadnog dijela sjevernog Jadrana (12-20
Nm od obale -PoZ), na koje znatno utjeèu donosi hranjivih soli talijanskih
rijeka, prvenstveno rijeke Po, mogu se smatrati eutrofnima. Ove vode u uvjetima
vrtloñnog strujanja, koje prevladava krajem proljeæa i ljeti, mogu
povisiti stupanj eutrofikacije istoènih dijelova sjevernog Jadrana (PoI),
ukljuèujuæi obalno podruèje zapadne Istre (IO). To se nije znaèajnije dogodilo
u razdoblju 1998-2000. godine, buduæi da podaci ukazuju na prevladavajuæe
oligotrofno stanje ovih podruèja (posebno u IO). To se na prvom mjestu moñe
pripisati neuobièajenoj ocanografskoj situaciji obiljeñenoj slabijim
utjecajem donosa hranjivih soli slatkim vodama od prosjeka, posebno fosfornih
spojeva, odnosno izrañenom prodoru oligotrofnih voda iz srednjeg Jadrana
u sjeverni, koji je bio najizraženiji tijekom 2000. godine.
U prvom dijelu 2001. godine, meðutim, opažen je izražen prodor
zaslaðenih voda iz zapadnog u istoèni dio sjevernog Jadrana. Posljedica toga
bilo je znaèajno povremeno smanjenje prozirnosti i povišenje koncentracije
ukupnog anorganskog dušika (TIN) u otvorenim vodama istoènog dijela sjevernog
Jadrana. Meðutim, nisu opažene znaèajne promjene koncentracije ortofosfata,
koji je oèito veæ bio potrošen u procesima fitoplanktonske asimilacije u
zapadnom podruèju. Zato u istoènom dijelu nije došlo do poveæanja primarne
proizvodnje, koja je u Jadranu ogranièena prvenstveno fosforom, te nisu opažene
promjene u rasponima koncentracije klorofila a i kisika. Može se dakle
tvrditi da nije došlo do znaèajnog povišenja stupnja eutrofikacije u ovom
podruèju.
Štoviše, u obalnim vodama zapadne Istre nisu tijekom 2001.
godine opažene znaèajne promjene nijednog parametara u odnosu na prethodno
razdoblje, niti je zabilježeno znaèajno cvjetanje mikrofitoplanktona.
Maksimalna brojnost mikrofitoplanktona (uglavnom dijatomeje) zabilježena je u
veljaèi i u svibnju, a modalne vrijednosti su se kretale izmeðu 104
i 105 stanica L-1. Takva raspodjela vrijednosti, a u
skladu s objavljenim kriterijima o klasifikaciji trofièkog stupnja (Vilièiæ
1989), potvrðuje prevladavajuæe oligotrofne znaèajke ekosustava ovog podruèja.
Priobalna podru…ja
Stanje u poluzatvorenim podru…jima luke grada Pule,
Šibenika i Splita (Vranjic) je i 2001. godine bilo zabrinjavajuæe. Kod Šibenika
i Vranjica koncentracije hranjivih soli povremeno su bile i više nego u
prethodnom razdoblju, ali to se nije znaèajno odrazilo na koncentraciju
klorofila a i kisika, niti na prozirnost mora, odnosno na stupanj
eutrofikacije.
Ova su podruèja prosjeèno eutrofna, ali uz èestu pojavu
izuzetnih eutrofnih prilika, uz ozbiljne posljedice u proljeæe i ljeti (“crvene
plime”, tj. prekomjerno razmnožavanje dinoflagelata, izrañene hipoksije,
pomor riba i drugih organizama). Glavni uzrok tome je neprikladno ispuštanje
gradskih otpadnih voda u te luke. Ove vode sadrže znatne kolièine fosfornih
spojeva, koji su važniji u procesu eutrofikacije od dušiènih i drugih hranjivih
tvari.
Ova su podruèja relativno mala, ali vrlo vañna sa
stanovišta njihovog korištenja, jer ukljuèuju centar grada i šetališta, te
susjedna kupališta i tradicionalna podru…ja sakupljanja, odnosno uzgoja
školjkaša (koji se npr. na podruèju pulske luke morao prekinuti).
Na širem podruèju Pule (Fažanski kanal, podruèje podmorskog
ispusta Valkane) uvjeti su, meðutim, bili oligotrofni, ako se izuzmu neke
iznimne vrijednosti za prozirnost i klorofil, koje su bile malo izvan
pretpostavljenih granica. Slièno je stanje bilo i u Šibenskom kanalu, dok na
podruèju ulaza u estuarij rijeke Krke i u samom estuariju, ukljuèujuæi
Prokljansko jezero, uvjeti su pretežito bili na granici oligotrofnih i
eutrofnih voda. Glavni uzrok tome je prvenstveno donos hranjivih soli rijekom
Krkom i drugim vodotocima u podruèju, ali ne uzrokuje razmjerno visoku primarnu
proizvodnju. I Splitski se kanal može smatrati oligotrofnim, dok veæi dio
Kaštelanskog zaljeva, kao i priobalje u blizini Splita i Omiša, èesto poprima
eutrofna obilježja.
Rijeèki zaljev je u najveæem dijelu oligotrofan, ali se èesto
stvaraju eutrofne vode u površinskom sloju duž sjevernog priobalnog pojasa i u
istoènom dijelu Bakarskog zaljeva. Tom stanju doprinose neprikladno odlaganje
otpadnih voda duž obale, vidljivo oneèišæene vode iz luke i donosi Rjeèine, te
dotoci podzemnih voda (vrulje). Utjecaj podzemnih voda, koji prevladava u
sjeveroistoènom priobalnom podruèju i u Bakarskom zaljevu, manje je znaèajan u
odnosu na otpadne vode. Naime, na rijeèkom podruèju koncentracija fosfornih
spojeva znatno je viša, te je omjer dušiènih prema fosfornim spojevima znatno
niži u otpadnim vodama u odnosu na podzemne.
Podru…ja Plo…a i Dubrovnika mogu se svrstati na
granici oligotrofnih i eutrofnih, prema prozirnosti i hranjivim solima, ali
treba istaknuti da su biomasa fitoplanktona (klorofil a) i promjene
zasiæenja kisikom bile tipiène za izrazito oligotrofne uvjete. To ukazuje da je
utjecaj njihovih gradskih luka, kao i rijeke Neretve (kod Ploèa) ogranièen,
zahvaljuæi takoðer izmjeni s izrazito oligotrofnim vodama s puèine južnog
Jadrana. Godine 2001. prozirnost mora u unutrašnjem dijelu Malostonskog zaljeva
bila je slabija nego u prethodnom razdoblju, ali nisu opažene promjene koncentracije
klorofila a niti drugih parametara.
Razrada indeksa eutrofikacije
Indeksi eutrofikacije izraèunavaju se iz podataka mjerenja više
relevantnih parametara eutrofikacije u cilju ocijenjivanja stanja jednom
brojkom. Osim toga, znatno se smanjuje vjerojatnost pogrešne ocjene, temeljene
na nedovoljnom broju ili neprimjerenim parametrima.
Kod razrade ovih indeksa vrlo je važno poznavanje mehanizma
eutrofikacije pojedinih podruèja. Potrebno je znati koji je primarni
ogranièavajuæi èimbenik primarne proizvodnje meðu hranjivim solima i/ili
oligoelementima, koliko utjeèu sezonske promjene u biotopu (svjetlosna
energija, temperatura, utjecaj slatkih voda, vertikalna i advekcijska dinamika
razlièitih tipova vode, odnosno brzine njihove izmjene).
Stoga se u prvoj fazi razrade specifiènog trofièkog indeksa za
podruèja mora od interesa Republike Hrvatske primjenjuje indeks Trix, koji je
usvojen u talijanskom zakonu o vodama veæ 1999. godine (D. LGS. 152/99) i koji
je razraðen na temelju dugoroènih sistematskih mjerenja u regiji Emilie-Romagne
(sjeverozapadni Jadran), gdje postoji ozbiljan problem eutrofikacije
(Vollenweider i dr., 1998).
Trix (trophyc index) izraèunava se iz koncentracija klorofila,
ukupnog anorganskog dušika i ukupnog fosfora, te udjela zasiæenja kisikom.
Uzima se ukupni fosfor jer ortofosfat vrlo brzo prelazi i ogansku frakciju, a i
brzo se oslobaða (Ivanèiæ i Degobbis, 1987). Primjeri rezultata su prikazani na
Slikama 1.4.2. (pulsko podruèje) i 1.4.3. (rijeèko podruèje) u usporedbi s
relevantnim parametrima.
Podaci su obraðeni Box-and-Whisker
dijagramima, a dijele se u kvartilima:
- površina
pravokutnika (box-a) sadrži podatke koji su se pojavili u ukupnom skupu
podataka s uèestalosti izmeðu 25 % i 75 %;
- donji rub pravokutnika predstavlja meðu prvog kvartila
(prosjeèno niske graniène vrijednosti), a gornji rub predstavlja meðu treæeg
kvartila (prosjeèno visoke graniène vrijednosti);
- minimumi i maksimumi oznaèeni su posebnim znakom s donje
odnosno gornje strane pravokutnika na istom pravcu, spojeni okomicama na
sredini donjeg i gornjeg ruba pravokutnika, a predstavljaju granicu za
vrijednosti vrlo niske vjerojatnosti (P<5 %), koje su posebno prikazane
crnim toèkama;
- crta unutar pravokutnika predstavlja medijanu, koja takoðer
ukazuje na stupanj simetriènosti raspodjele obraðenih podataka oko srednje
vrijednosti. U sluèaju normalne raspodjele medijana se poklapa s prosjeènom
vrijednosti;
- obojena podruèja na Slikama 1.4.2. i 1.4.3. predstavljaju
podruèja razlièitih stupnjeva eutrofikacije razraðenih na temelju dosadašnjeg
iskustva u istraživanju Jadrana (Slika 1.4.1. i Tablica 1.4.1.).
Tablica 1.4.1. Klasifikacija stupnja eutrofikacije.
|
Klasifikacija
ekološkog stanja |
Boja |
|
Oligotrofno |
Plava |
|
Mezotrofno |
Zelena |
|
Eutrofno |
Žuta |
|
Estremno eutrofno |
Naranèasta |
Primjenom indeksa omoguæava se donošenje pravilnije ocjene o
stanju nego na temelju pojedinih parametara, odnosno taj se postupak
pojednostavljuje u sluèaju kada se želi koristiti više parametara. Na primjer,
kisik se èesto predstavlja kao glavni parametar eutrofikacije, jer je njegova
analiza jednostavna i jeftina. Meðutim mjerenja na podruèju Jadrana pokazala su
da je to èesto neprimjeren parametar.
Na primjer, u pulskoj luci (Slika 1.4.2) Trix, kao i drugi
parametri, ukazuje na mezotrofno stanje, dok kisik na oligotrofno. U otvorenim
vodama sjevernog Jadrana dogodila su se stanja izražene hipoksije, a i anoksija
(npr. u studenom 1989.), a da nije zabilježeno poveæanje stupnja eutrofikacije.
Glavni uzok tim pojavama bila je neuobièajeno niska brzina izmjene vode izmeðu
sjevernog i srednjeg Jadrana (Degobbis i sur., 2000).
Znaèajan dio
podataka za ukupni anorganski dušik ukazuje na mezotrofno stanje u Bakarskom
zaljevu, ali ne i drugi parametri, ukljuèujuæi klorofil a, kao niti Trix
(Slika 1.4.3). Razlog tome je da je za povišenje primarne proizvodnje u
podruèju, kao uostalom i u cijelom sjevernom Jadranu (Degobbis i sur., 2000),
važnija koncentracija ortofosfata od anorganskog dušika.
Problemi s kojima se
suoèilo tijekom rada
Plan rada nije ispunjen u potpunosti prvenstveno zbog nedostatka
struènih suradnika. Duga su razdoblja lošeg vremena takoðer sprijeèila
obavaljanje pojedinih krstarenja istraživaèkih brodova.
Meðutim, vrlo je važno da se mjerenja obavljaju barem s
minimalnom uèestalošæu od sedam puta godišnje, kako je predviðeno programom,
makar na manjem broju najugroženijih podruèja.
Doprinos dobivenih rezultata postizanju zadanih
ciljeva
Dosadašnji su rezultati pokazali da:
1)
U
razdoblju 1998-2000., kao i opæenito u prošlom desetljeæu, eutrofikacijski
utjecaj rijeke Po na obalno more zapadne obale Istre bio je znaèajno manje
izražen nego tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina. Jedan je od glavnih
razloga vjerojatno sniženje optereæenja fosforom, koji predstavlja glavni ogranièavajuæi
element primarne proizvodnje u Jadranu (postupna zamjena polifosfata u
deterdžentima od 1984., izgradnja ureðaja za proèišæavanje na podruèju sliva
rijeke Po). Drugi, možda i važniji razlog odnosi se na èinjenicu da je tijekom
prošlog desetljeæa protok rijeke Po tijekom “kritiènog” proljetnog razdoblja
bio uglavno neuobièajeno nizak (Precali i sur., 2000). S druge strane, bilo je
više sluèajeva ogromnog izljeva vode u jesen (npr. 1993, 1994. i 2000.), ali u
tim se sezonskim uvjetima organska tvar stvara smanjenom brzinom, te prevladava
izlazno strujanje duž talijanske obale, što rezultira znatno manjim
posljedicama za ekosustav istarskog obalnog podruèja.
Tijekom 2001. došlo je, meðutim, do veæeg izljeva slatkih voda u
prvom dijelu godine, što je donekle utjecalo na istoèni dio sjevernog Jadrana,
ali ne na istarski obalni pojas. Daljnjim praæenjem ustanovit æe se da li
promjena u hidrometeorološkom i hidrološkom sezonskom ciklusu u odnosu na
devedesete godine bila povremena, tj. ogranièena na 2001., ili pak je bila
nagovještaj još jednog klimatološkog prevrata, manje povoljnog u pogledu
moguæih posljedica eutrofikacije u podruèju.
2)
Ogranièena
podruèja pod neposrednim utjecajem luka (Pula, Šibenik, Split-Vranjic)
najugroženija su i potrebno je hitno poduzeti mjere pravilnog odlaganja
otpadnih voda. Eutrofno je takoðer priobalno podruèje Rijeke, estuarij Krke i
Neretve, Rijeke Dubrovaèke, dobrim dijelom zbog utjecaja podzemnih voda. Šira
su podruèja ovih gradova, te Zadra oligotrofna, dok otvorene vode ispred
Dubrovnika imaju izrazito oligotrofna obilježja.
Slika 1.4.2. Stupanj eutrofikacije u
pulskom podruèju za razdoblje 1997-2001.
Slika 1.4.3. Stupanj eutrofikacije u
rijeèkom podruèju za razdoblje 1997-2001.
Planovi za nastavak
radova
Dalnjim mjerenjima moæi æe se provjeriti djelotvornost mjera
koja se planiraju poduzeti na podru…ju sliva rijeke Po da bi se snizio
stupanj eutrofikacije sjevernog Jadrana, ovisno o razlièitim hidrološkim i
oceanografskim uvjetima.
Nastavit æe se praæenje na podruèju glavnih gradova duž hrvatske
obale, s tim da æe se na temelju rasprave dobivenih rezultata pristupiti
smanjenju broja postaja. Razvitak i primjena pogodnog trofièkog indeksa znatno
æe pomoæi bilo kod planiranja aktivnosti stalnog praæenja bilo kod razrade
propisa za kontrolu stanja, posebno u ugroženim prodruèjima, a u cilju održivog
razvitka priobalja i otoka.
Skup sakupljenih podataka moæi æe poslužiti kao temelj za
raspravu o kriterijma eutrofikacije unutar Projekta, kao i sa struènjacima iz
drugih jadranskih država, prvenstveno u okviru Koordiniranog jadranskog sustava
promatranja (CAOS) i regionalne suradnje (npr. projekti EU INTERREG). Osim
toga, za neka se podruèja dopunjuju veæ postojeæi dugogodišnji nizovi podataka,
koji æe predstavljati znaèajnu podlogu za izradu i provjeru prognostièkih
modela razvoja (trendova) eutrofikacije.
Reference
Degobbis, D., Precali, R., Ivanèiæ,
I., Smodlaka, N., Fuks, D., Kveder, S., 2000. Long-term changes in the northern
Adriatic ecosystem related to anthropogenic eutrophication. Int. J. Envir.
Poll., 13, 495-533.
Ivanèiæ, I., Degobbis, D., 1987.
Mechanisms of production and fate of organic phosphorous in the northern
Adriatic Sea. Mar. Biol., 94 (1), 117-125.
Precali, R., Ðakovac, T., Smodlaka,
N., Ivanèiæ, I., 2001. Long-term changes of nutrient concentrations and
phytoplankton biomass in the northern Adriatic Sea. Rapp. Comm. int. Mer
Médit., 36, 156.
Vilièiæ, D., 1989. Phytoplankton
population density and volume as indicators of eutrophication in the eastern
part of the Adriatic Sea. Hydrobiologia, 174, 117-132.
Vollenweider, R.A., Giovanardi, F.,
Montanari, G. Rinaldi, A., 1998. Characterisation of the trophic conditions of
marine coastal waters with special reference to the NW Adriatic Sea: proposal
for a trophic scale, turbidity and generalized water quality index. Envirometrics, 9, 329-357.
1.5. RAZINA I UTJECAJ
ONEÈIŠÆENJA NA PODRUÈJU VEÆIH NASELJA – “VRUÆE TOÈKE”
Koordinatori: dr Renato
Batel – biomonitoring (IRB-ZIM)
dr Tomislav Zvonariæ –
ostalo (IOR-St)
Cilj
Kratkoroèni - utvrditi podruèja naše obale na kojima dolazi do
poveæanog optereæenja ekosistema štetnim tvarima (odrediti razine glavnih
organskih i anorganskih toksiènih tvari podrijetlom s kopna ili iz atmosfere),
te izdvojiti posebno ona podruèja koja su najugroženija djelovanjem
toksiènog/genotoksiènog otpada («vruæe toèke»). Mjerenjem koncentracije
primarnih zagaðivala u morskim organizmima i sedimentu odrediti postupke i mjere
za smanjenje ili odstranjenje zagaðenja do maksimalno moguæe, ili za ekosistem
mora i èovjeka kao korisnika morskih dobara, prihvatljive razine.
Dugoroèni
- provoditi politiku upravljanja otpadnim vodama i ukupnim otpadnim tvarima na
pojedinim podruèjima priobalja na naèin da se smanje koncentracije štetnih
tvari u pojedinim «vruæim toèkama», kao i njihov uèinak na morske organizme.
Smanjenjem broja i raspodjele «vruæih toèaka» izravno utjecati na planiranje i
korištenje pojedinih podruèja priobalja u svrhu održivog razvitka.
Postignuti rezultati
Biomarkeri zagaðenja
Razina i utjecaj oneèišæenja na podruèju veæih naselja praæena
je analizom biomarkera u uzorcima vode (toksiènost – TOX, genotoksiènost –
GTOX, mutagenost – MTGN, prisutnost inhibitora MXR – MXR, potencijal indukcije
enzima EROD – EROD), kao i u dagnjama koje obitavaju u ugroženom podruèju
(kolièina metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnje – Mtion, stabilnost
lizosomalnih membrana – SLM, ošteæenja DNA u škrgama dagnje – DNAx).
U 2001. godini uzorkovano je èetiri puta na 28 postaja uzduž
istoènojadranske obale, koje su prikazane na priloženoj karti. Rezultati
analiza voda grafièki su prikazani na Slici 1.5.1, a analiza dagnji na Slici
1.5.2. Navedeni su rezultati izraženi indeksom oneèišæenja pojedine postaje.
Toksièni potencijal uzoraka voda uzduž jadranske obale
koleba s vremenom i mjestom uzorkovanja. Najveæi toksièni potencijal je
zabilježen u uzorku s podruèja Bibinja u listopadu 2001. godine. Genotoksièni
potencijal uzoraka voda nije zabilježen u lipnju i kolovozu, a za listopad
uzorci još nisu analizirani. U ožujku je zabilježen poveæani genotoksièni
potencijal uzoraka voda na postajama Srima, Jadrija, Martinska i Baèvice.
Rezultati analiza dagnji s razlièitih lokaliteta uzduž jadranske
obale takoðer variraju s vremenom i mjestom uzorkovanja. Stabilnost
lizosomalnih membrana ukazuje na uveæani opæi stres u školjkaša s podruèja
Rijeke za sva èetiri uzorkovanja. Na osnovi trogodišnjeg istraživanja utvrðena
je razina i granica pouzdanosti za metalotioneine kao biomarkere izloženosti
dagnji metalima, posebno za svako podruèje ispitivanja, tj. zadarsko, šibensko
i splitsko. Razlog za izdvojenu ocjenu rezultata ispitivanja za svako podruèje
opravdan je razlièitim, èak specifiènim prirodnim uvjetima (abiotièkim i
biotièkim), te antropogenim utjecajima. Smanjen integritet DNA u škrgama dagnji
zabilježen je u ožujku na postajama Bakar i Omiš, u lipnju na postajama
Kostrena, Borik, Rt Bajlo, Srima i Martinska, u kolovozu na postajama Fažana,
Brestova, Inavinil, te u listopadu na postajama Srima i Gruž.
Teški metali
Dagnje (Mytilus galloprovincialis) za analizu sadržaja
teških metala (Cd, Pb, Hg i Cr) uzorkovane su u lipnju 2001. godine na 20 tzv.
“vruæih postaja”.
Svi su uzorci školjkaša za analizu teških metala pripremljeni
(liofilizirani, homogenizirani, razgraðeni) i analizirani (osim Hg) u IOR-u.
U 2001. godini nije uzorkovan površinski sediment za analizu
sadržaja teških metala na navedenim podruèjima.
Dobiveni rezultati analiziranih metala (izraženi na suhu težinu
i preraèunati na mokru, jer su MDK vrijednosti u Hrvatskoj prema NN 46/94
izražene na mokru težinu - mt) grafièki su prikazani na Slici 1.5.3.
Temeljem analize dobivenih rezultata može se reæi sljedeæe:
Koncentracije kadmija u dagnjama Mytilus
galloprovincialis
uzduž obalnog istoèno-jadranskog podruèja kretale su
se izmeðu 0.09 i 0.48 mg
Cd kg-1 mt. Premda su najviše vrijednosti masenih sadržaja
zabilježene na postajama u Rijeci, Brestovi, Omišu, Ploèama i Rijeci Dubrovaèkoj
još se uvijek nalaze znaèajno ispod MDK (1 mg Cd kg-1 mt) na cijelom
istraživanom podruèju, što pokazuje da u lipnju 2001. godine nije zabilježeno
optereæenje školjkaša ovom toksiènom kovinom.
Glede olova situacija je u usporedbi s kadmijem, posebice
na sjevernom podruèju, bila nepovoljnija. Koncentracije Pb kretale su
se od 0.26-5.49 mg kg-1
mt i na veæini postaja (13) bile su ispod 1 mg kg-1 mt, što se može
smatrati relativno povoljnom èinjenicom. Izuzetno visoke koncentracije (>5
ppm) zabilježene su na samo dvije postaje (Pula i Rijeka), premda su iznad MDK
(1 mg/kg mt) sadržavale i školjke iz Bakra, Borika, Gruža, Bajle i Srime. Pošto
se ove postaje nalaze u blizini veæih gradova gdje je oèit pojaèani cestovni
promet, a poznato je da veæina automobila u Hrvatskoj još uvijek koristi olovni
benzin, to bi se moglo smatrati osnovnim uzrokom ovih povišenih vrijednosti.
S obzirom na sadržaj ukupnoga kroma u školjkašima u lipnju 2001. godine koncentracije
su se kretale od 0.42-1.34 mg Cr kg-1 mt. Poznato je da
istoèno-jadranska obala prirodno sadrži veæe koncentracije kroma, slièno olovu,
no poveæane koncentracije su na samo zabilježene 5 postaja (Lim Unutra, Bakar,
Rt Bajla, Omiš i Rijeka Dubrovaèka). I dok se za dvije od tih postaja (Bakar i
Omiš) može reæi da je najvjerojatniji uzrok poveæanja industrijsko zagaðivanje,
za postaju unutar Limskoga kanala za sada nije objašnjivo izmjereno poveæanje
koncentracije kroma.
Iz analize navedenih rezultata proizlazi da je situacija na
istraživanome podruèju s obzirom na sadržaj analiziranih kovina u tkivu
školjkaša povoljnija od oèekivane s obzirom da veæina dosadašnjih antropogenih
izvora zagaðivanja nije uklonjena. To je posebice došlo do izražaja u lipnju
2001. kada je u školjkama s 20 analiziranih postaja najmanje na 13-14 postaja
sadržaj pojedinih kovina bio ispod MDK.
No unatoè tome i dalje se posebno nepovoljnim mogu smatrati
pulsko i rijeèko podruèje, odnosno kao «vruæe toèke» pojavljuju se pulska,
rijeèka i gruška luka, te Bakar, Borik i Omiš.
Detergenti
U 2001. godini
uzorkovanje morske vode za odreðivanje anionskih tenzida provedeno je na istim
lokacijama kao u razdoblju 1998.-2000., tj. u blizini veæih naselja, na
postajama u neposrednoj blizini obale (1-5 m od obale), te u površinskom sloju
vodenog stupca (dubina 0.3 m). Na veæini postaja uzorkovano je èetiri puta
tijekom godine (ožujak, lipanj, kolovoz i listopad), a dobiveni su rezultati
grafièki prikazani na Slici 1.5.4.
Kao što se moglo oèekivati, u 2001. godini izmjerene
koncentracije anionskih tenzida u pravilu su bile veæe nego u razdoblju
1998-2000., kada su uzorci uzimani na
veæoj udaljenosti od obale (500-1800 m),
a time i od ispusta komunalnih otpadnih voda koji se najèešæe nalaze na obali.
U 51 % uzoraka koncentracija anionskih tenzida bila je manja od 10 µg/l MBAS, dok su u razdoblju 1998-2000.
niske MBAS vrijednosti izmjerene u 76 % uzoraka. U veæini ostalih uzoraka
izmjerene vrijednosti anionskih tenzida kretale su se u granicama od 10-48 µg/l MBAS, a u Kaštelanskome zaljevu,
kod Vranjica od 94-206 µg/l
MBAS. Daljnjom usporedbom rezultata proizlazi da su poveæane koncentracije
anionskih tenzida utvrðene ne samo u priobalnom moru u Kaštelanskom zaljevu i
šibenskoj luci, gdje se bez prethodne obrade ispuštaju otpadne vode dva najveæa
naselja srednjeg Jadrana (Split i Šibenik), nego i u sjevernom Jadranu na
podruèju Rijeke, te u južnom Jadranu u luci Gruž. Ti rezultati potvrðuju
pretpostavku da je u priobalnom moru na podruèju veæih naselja prisutno
oneèišæenje suvremenim sredstvima za pranje i èišæenje u kuæanstvima, te da
izmjerene koncentracije anionskih tenzida blizu ispusta komunalnih i
tehnoloških otpadnih voda mogu imati štetan uèinak na biotu tog ekosustava.
Programom predviðeni Monitoring kloriranih ugljikovodika u
dagnjama priobalnih voda istoènog Jadrana u tijeku 2001. godine nije
obavljen.
Problemi s kojima se
suoèilo u tijeku rada
U tijeku praæenja razina i utjecaja oneèišæenja na podruèju
veæih naselja analizom biomarkera u uzorcima vode, kao i u dagnjama koje
obitavaju na ugroženom podruèju, nisu uoèeni neki veæi problemi, izuzimajuæi
gotovo standardne poteškoæe u organiziranju uzorkovanja i zakazivanju opreme, a
koje nisu znaèajno utjecale na kvalitetu rada.
Do sada najveæi problem u praæenju sadržaja teških metala
predstavlja relativno star AAS, pa je iz tehnièkih razloga èesto dolazilo do
zakašnjenja s rezultatima analiza. No, nadamo se skoroj nabavci novog
instrumenta (uz znaèajnu financijsku potporu ovog projekta) i savladavanju
navedenih poteškoæa.
Glede analize žive uskoro æe se postaviti i uhodati instrument u
našem Institutu, tako da ubuduæe za ovaj parametar neæemo ovisiti od vanjskih
suradnika.
Doprinos dobivenih
rezultata postizanju zadanih ciljeva
Kako je ovakav pristup korištenja baterije testova za
odreðivanje kvalitete voda uporabom biomarkera po prvi puta primijenjen uzduž
cijele jadranske obale u višegodišnjem razdoblju dobiveni su rezultati više
nego zadovoljavajuæi, te omoguæavaju procjenu razine i utjecaja oneèišæenja na
podruèju veæih naselja. Dobiveni se rezultati mogu primijeniti kako u
znanstveno-istraživaèke svrhe tako i u stvaranju i provedbi uredbi i zakona o
kvaliteti okoliša, neophodnih za pojedine industrijske grane, urbane sredine,
turizam itd. Napominjemo da je ovom uèestalošæu uzorkovanja potrebno još
najmanje dvije godine istraživanja za donošenje konaène ocjene o kvaliteti voda
na istraživanim podruèjima. Takoðer naglašavamo da je za korištenje i tumaèenje
rezultata ovog istraživanja neophodno potrebno savjetovati se s podruènim
koordinatorom.
Rezultati sadržaja teških metala u školjkašima, osim u
znanstveno-istraživaèkom smislu, neminovno su obogatili spoznaju o postojeæem
stanju optereæenja školjakaša analiziranim kovinama, odnosno utvrdili podruèja
gdje oneèišæenja izravno ugrožavaju èovjeka kao korisnika morskih dobara.
Sigurno je da æe se potpunija slika o putu i sudbini pojedinog
metala u analiziranom ekosustavu dobiti kada se analizira njihov sadržaj u
priležeæem sedimentu, što je primarni zadatak nastavka ovih istraživanja.
Rezultati sadržaja anionskih tenzida u moru potvrdili su
pretpostavku da je u priobalnom moru na podruèju veæih naselja prisutno
oneèišæenje suvremenim sredstvima za pranje i èišæenje u kuæanstvima, te da
izmjerene koncentracije anionskih tenzida blizu ispusta komunalnih i
tehnoloških otpadnih voda mogu imati štetan uèinak na biotu tog ekosustava.
Planovi za nastavak rada na
temi
Glede biomarkera planira se nastavak rada s istom uèestalošæu
uzorkovanja, te statistièka obrada svih dobivenih rezultata.
Neophodno je nastaviti s istraživanjima sadržaja teških metala,
ali uz kvalitativno poboljšanje uzorkovanja. Ovdje se posebice misli na
školjkaše, odnosno o potrebi odabira njihovih staništa i vrste podloga koje
mogu znaèajno utjecati na rezultate analiza nekih metala.
Takoðer, uzorkovanje sedimenta za zajednièke potrebe trebalo bi
se obaviti na jednoznaèan i struèan naèin (angažirati ronioca obuèenoga za ovaj
zadatak uz nazoènost ili naputke struènjaka iz pojedinog podruèja:
geokemièara-analitièara).
Reference
Kljakoviæ Gašpiæ, Z.,
Ujeviæ, I., Bariæ, A., 2001. Trace metals (Cd, Cu, Cr, Pb, Zn) in the blue
mussel from the eastern Adriatic. 11th Int. Symp. MESAEP –
Limassol, Cyprus, October 2001, C24.
Prikaz postaja uzorkovanja
morske vode i dagnji uzduž jadranske obale.
Slika 1.5.1. Rezultati analiza
uzoraka morske vode s razlièitih lokaliteta duž jadranske obale. Indeks veæi od
1 oznaèava da ekstrakt iz manje od 500 ml morske vode inhibira aktivnost enzima
u testu opæe toksiènosti (Tox), odnosno da ekstrakt iz manje od 2000 ml morske
vode inducira aktivnost enzima 1.5 puta u testu genotoksiènosti (Gtox).
Slika 1.5.2.
Rezultati analiza dagnji s razlièitih lokaliteta duž jadranske obale. Ideks
veæi od 1 oznaèava koliko je puta reakcija lizosomalnih membrana u testu brža
od kontrolnog uzorka (20 min, SLM), odnosno koliko su puta veæa ošteæenja DNA
od uèinka 1 μg 4-nitrokvinolin-N-oksida (DNAx). U sluèaju metalotioneina
poveæani nam indeksi govore koliko je puta kolièina izmjerenih metalotioneina
veæa od prosjeène razine, odnosno maksimaalne vrijednosti granica pouzdanosti
za svako podruèje ispitivanja; Wfw(MTs)*106 za zadarsko
podruèje iznosi 109, za šibensko 135, a za splitsko 101 (Mtion).
