Bentoske nezavičajne vrste u hrvatskom dijelu Jadranskog mora

BenthicNIS

Caulerpa racemosa

Prije poznata kao Caulerpa racemosa, prvi je put u Sredozemlju zabilježena 1991. godine u Libiji. Porijeklom je vjerojatno iz Australije, a način unosa u Sredozemlje nije poznat. U Jadranu je prva zabilježba iz 2000. godine s Paklenih otoka. Do danas se proširila posvuda, a jedino veće područje gdje još nije zabilježena je Velebitski kanal. Glavni način širenja je prijenos fragmenata morskim strujama.



Jedna od aktivnosti Projekta je i izrada dokumentarnog filma o stranim vrstama, a kako Caulerpa cylindracea, kao i mnoge kaulerpe, izvrsno raste u akvarijskim uvjetima, to je prilika za izradu dobrog timelapse videa. Svaki je kadar ovog kratkog filma dugačak oko 2 dana, fotografirano je u razmacima od 5-8 minuta uz pomoć DSLR aparata Canon 30D i Canon 60D te objektivima Canon 60 mm makro i 100 mm makro.

Terenska istraživanja uzgajališta tuna

Uzgajališta tuna mjesta su posebno gusto naseljena stranim vrstama. U listopadu i studenom 2020 istražili smo obraštajnu zajednicu na uzgajalištima uz otoke Brač i Ugljan. Vjerojatno zbog obilja hranjivih soli ovdje se razvijaju nitrofilne zavičajne i strane vrste. Među stranim se makroskopskim vrstama ističu se spužva Paraleucilla magna, moguće porijeklom iz Brazila i smeđa alga tirkizno-plavog obojenja Dictyota cyanoloma, vjerojatno porijeklom iz Australije, a zabilježena u luci Split već davne 1934. godine.

Paraleucilla magna

Dictyota cyanoloma prekriva mreže uzgajališta.

Dictyota cyanoloma

TRAŽIMO!

Asparagopsis taxiformis

Asparagopsis taxiformis je crvena morska alga. Naseljava stjenovito dno od površine do nekih 5 m dubine. Lako je prepoznatljiva po svojoj karmin crvenoj boji i desecima ogranaka nalik minijaturnim crnogoričnim (ali karmin boje) stabalcima. Pogoduje joj malo zasjenjeno područje i mjesta s povećanom količinom hranjivih soli kao što je blizina urbanih područja. U Sredozemnom su moru vjerojatno dvije populacije, jedna davnim porijeklom iz Atlantika, poznata još od 1813 iz Egipta, a druga iz Crvenog mora koja se smatra alohtonom (stranom). Približno oko 2000. godine, vrsta se počela brzo širiti Sredozemljem, a širenje se pripisuje alohtonoj populaciji porijeklom iz Crvenog mora. U Jadranu je prvi put zabilježena 1999. godine uz otok Mljet, a potom u Dubrovniku te narednih godina na nekoliko mjesta do najsjevernije Kornatskog otočja. Premda je u Splitu pronađena prije 5 godina, ove je godine zabilježeno njeno intenzivno razvijanje i širenje, te smo algu zabilježili, često brojnu, na kupalištim Ježinac, Žnjan, Ovčice i Kašjuni te istočno od crkvice Gospa od Prizidnice s južne strane Čiova. Pretpostavljamo da slično kao i u Splitu, njeno se intenzivno razvijanje ove godine događa i na drugim područjima. Zabilježite li ovu vrlo prepoznatljivu algu, obavezno nam javite!

Terenska istraživanja akvatorija Visa

U srpnju i rujnu 2020 proveli smo terenska istraživanja u akvatoriju otoka Visa. Gotovo da nema kvadratnog metra morskoga dna do 40 m dubine, na kojem nije prisutna barem jedna strana vrsta. Stjenovitim dnom od površine do koraligena na 40 m dubine, dominira zelena alga Caulerpa cylindracea. Na dubinama većim od 30 m posvuda je crvena nitasta alga Womersleiella setacea. Na rizomima posidonije pronalazimo, za sada tek ponegdje, crvenu algu Lophocladia lallemandii. Između kamenja do 3 m dubine je dekapodni rak Percnon gibbesi, a uz samu površinu crvena alga iz Crvenog mora Hypnea spinella. Po prvi put za Jadran bilježimo novu lesepsku vrstu, smeđu algu iz Crvenog mora, Stypopodium schimperi. Istražujemo kako se šire, kako utječu na zavičajne vrste i kakve su njihove biološke i ekološke osobine.

Stypopodium schimperi, prvi nalaz u Jadranskom moru.

Terenska istraživanja alge Caulerpa taxifolia

Zelena alga Caulerpa taxifolia porijeklom je iz jugoistočnog dijela Australije, iz područja gdje je more temperaturno slično Sredozemnom. Zato se tako dobro razvijala nakon što je dospjela u Sredozemno more, najvjerojatnije nakon slučajnog ispuštanja iz akvarija Oceanografskog muzeja u Monaku 1984. godine.
U Stari Grad na Hvaru je najvjerojatnije donesena početkom 90tih, a do 2000te su njena naselja zahvatila preko 50 ha morskoga dna. Razvijala se na svim tipovima podloge, gradeći svugdje gustu monokulturu od površine do petnaestak metara dubine. Negdje oko 2006. alga je u cijelom Sredozemlju počela nestajati, a između 2007. i 2008. je u Starom Gradu njena zahvaćena površina smanjena za više od 95%. Razlog ovog naglog nestajanja nije poznat, a mi pretpostavljamo da je uzrok najvjerojatnije neka bilja bolest. O biljnim bolestima kod algi koje sigurno postoje, zna se iznimno malo.
U jesen 2020., nakon višednevnog pretraživanja, pronašli smo samo 4 sitna naselja, ukupne površine manje od pola kvadratna metra. Precizno ćemo pratiti njihov danji razvoj ili propadanje

Caulerpa taxifolia u Starogradskom zaljevu oko 2000. godine.

Terenska istraživanja područja Dubrovnika i alge Acrothamnion preissii

Krajem 2020 smo istraživali na širem području Dubrovnika. Jug Hrvatske smatramo mjestom prvog unosa brojnih stranih vrsta koje se šire Sredozemnim morem, a u Jadran ih donose morske struje.

Da li je to i slučaj s crvenom algom Acrothamnion preissii nismo sigurni. Vrsta je za Jadran prvi put zabilježena u Dubrovniku prije desetak godina, ali se posljednje dvije godine značajno proširila i razvila gusta naselja na stabalcima posidonije.

Gustoća njenih naselja koju smo zabilježili u jesen ove godine, pokazuje kako se radi o iznimno invazivnoj vrsti. Premda je vrsta tanka poput kose, dugačka tek koji centimetara, njen je razvoj osobito bujan te poput pamučaste prevlake obuhvaća rizome posidonije. To sigurno dovodi do potiskivanja drugih epifitskih zavičajnih organizama. Da, upravo to ćemo posebno istražiti!